Čega se jedino odričem tijekom korizme i nastojim se toga držati tijekom cijele godine?

Razdoblje korizme mnoge kršćane diljem svijeta potakne na odricanje od raznih stvari. Neki se odriču alkohola, neki cigareta, neki određene hrane, sve kako bi postali što bolje verzije sebe barem tih 40 dana. Iako nisam vjernica, poštujem svačije odabire i uvjerenja pa tako i odluke koje se rađaju kao rezultat istih, no moram priznati da u korizmi ne vidim puno smisla. Da se razumijemo, shvaćam ideju koja stoji iza nje, no ne shvaćam zašto bismo bolja verzija sebe nastojali biti samo tijekom tih 40 dana.

 

Korizmu na neki način živim 365 dana u godini, odričem se svega onoga što me ne čini dobrom osobom. Ako se moje ponašanje i moj život na ikoji način tijekom tih 40 dana mijenja, onda je to samo u nastojanju da još aktivnije radim na svemu onome što će život nekome drugom učiniti ljepšim i boljim. I da se razumijemo, u pitanju nisu nužno samo velike stvari i djela, već i sitnice zbog kojih ćemo se mi sami osjećati ispunjenije i sretnije, a koje će drugima značiti puno.

Tijekom cijele godine odričem se - sebičnosti

Iskreno vjerujem da je život prekratak da ga ne bismo živjeli na najbolji mogući način, što god to značilo. Mislim da bismo u svakom danu trebali naći mjesta za nešto što nas raduje, ali i za sve ono što nas čini boljim osobama. Zbog toga se, kako tijekom korizme tako i tijekom ostatka godine, odričem sebičnosti i svega što ona sa sobom nosi.

Svi mi težimo imati više - više vremena za sebe, više novca za sve o čemu sanjamo i više mogućnosti za pružiti našim najbližima sve što zaslužuju, a prema mom je iskustvu ljudima najteže odreći se upravo tih stvari koje su im najdragocjenije. Nije lako izdvojiti novac kada imaš osjećaj da ga ni sam nemaš dovoljno ili koliko bi htio, no nastojim biti realna i imati u svijesti da postoje oni koji, nažalost, nerijetko nemaju ni ono najpotrebnije. Čini me sretnom spoznaja da umjesto nečega što bi u mom slučaju bio luksuz i nešto što mi realno nije neophodno, mogu novac radije potrošiti na nešto što će nekome drugom značiti cijeli svijet.

Voljela bih kada bih malo češće mogla pokloniti svoje vrijeme svima onima koji su usamljeni i onima koji nemaju nikoga s kim bi razgovarali ili se družili, ali uz brojne poslovne obveze vremena nekako imam najmanje pa se trudim to kompenzirati ostalim dobrim djelima.

Jako je puno udruga i raznih organizacija putem kojih možemo učiniti nešto za druge, za ljude koje ne poznajemo i za one koji se prečesto osjećaju kao da nitko na svijetu ne zna da postoje, a koji svaki znak pažnje cijene više nego što uopće možemo zamisliti. Je li u pitanju pomaganje starim i nemoćnim osobama, roditeljima koji se svakodnevno bore za egzistenciju vlastite djece ili pak onim najmlađima koji su okrutnost svijeta spoznali prerano, prepušteni sami sebi i dobroti ljudi koji će život na ovaj ili onaj način dovesti do njih, najmanje je bitno, no čvrsto sam uvjerena da je upravo u plemenitost takvih djela smisao korizme.

Smisao je da nesebično dajemo sve što je u našoj moći kako bismo svijet učinili boljim i ljepšim mjestom, ne samo za osobe koje su nam drage i koje volimo, već i za one koji nemaju nikoga tko bi tu bio za njih. Ideja je to kojom bi se trebao voditi svatko od nas, definitivno svakoga dana. Nikako samo tijekom tih 40 dana u godini.

Foto: Canva / Unsplash