Otići na posao, kupiti kruh, prehodati burnout

Uskoro ću navršiti 36 godina i oko sebe imam barem tri prijateljice koje su doživjele burnout ili su na rubu istog. Poput boli u leđima ili napadaja panike, izgleda da je i burnout na "to do" listi kada zagaziš u tridesete. Burnout kod žena u ovom životnom razdoblju nije slabost, nego posljedica okolnosti u kojima se od nas očekuje pa gotovo sve – odjednom. Desetljeće koje slijedi nakon što puhnete u trideset svjećica obilježeno je upravo time – očekivanjima. Tridesete su godine u kojima se preklapaju najveće životne odluke, odgovornosti i očekivanja. Upravo ta kombinacija čini žene u ovom periodu posebno ranjivima.

Na nama je previše uloga istovremeno i sve su važne

U tridesetima često istovremeno gradite karijeru, razmišljate o majčinstvu (ili ste već majka), održavate partnerstvo, brinete o financijskoj stabilnosti, prijateljstvima i obitelji. Svaka od tih uloga nosi emocionalni i mentalni teret. Problem nije u tome što ne možete sve – nego u tome što se od vas očekuje da sve radite savršeno. Bez prostora za pogreške ili prava na umor i predah.

Prosječan dan u životu žene u tridesetima doslovce izgleda kao prelazak iz jedne uloge u drugu, bez pauze između. Od jutra smo majke, zaposlenice ili šefice, a onda nakon posla ponovo majke, prijateljice, sestre, kćeri, supruge. Nije ni čudo da na kraju dana ne znamo ni tko smo ni što želimo.

Društveni pritisak "pravog trenutka"

Jedan od najvećih, a često neizrečenih okidača burnouta je osjećaj da je sada "zadnji čas".


Ako nemate djecu – pitate se trebate li ih imati sada.
Ako ih imate – pitate se radite li dovoljno, jeste li prisutne, jeste li pogriješile. Često i trebam li/želim li imati još jedno?
Ako mijenjate karijeru – bojite se da je prekasno.
Ako ostajete – bojite se da stojite u mjestu.

Stalno vaganje odluka iscrpljuje. Sa svih strana čujemo što bi sve morale, a rijetko kada da ne postoji univerzalna vremenska linija koju moramo slijediti.

Emocionalni rad koji se ne vidi, ali se očekuje

Žene u tridesetima često su "ljepilo" svega oko sebe. Vi pamtite rođendane, organizirate obiteljske obaveze, preuzimate brigu, smirujete, planirate i predviđate probleme prije nego što se dogode. Ako radite managerski posao ili ste poduzetnica – onda ste to "ljepilo" i privatno i poslovno. Taj emocionalni rad rijetko se prepoznaje kao opterećenje, iako je konstantan. Kada ste stalno u ulozi one koja drži sve pod kontrolom, tijelo i um kad-tad traže pauzu.


Visoki standardi prema sebi, bez suosjećanja

Mnoge žene u tridesetima ne bore se samo s vanjskim pritiscima, nego i s unutarnjim glasom koji ne popušta. Morate biti produktivne, smirene, zahvalne, uspješne i "sretne". Umor se doživljava kao slabost, a potreba za pauzom kao neuspjeh. Burnout često ne dolazi jer ne možete više – nego jer si ne dopuštate stati ranije.

Jeste li ikada doživjeli da sjednete pred TV ne radeći ništa i odjednom osjetite grižnju savjest? Mnoge od nas odgajane su pod prizmom da moraju doprinijeti da bi bile vrijedne. Kombinacija sredine u kojoj smo odrasli i riječi koje smo slušali, života današnjice i modernog doba čini to da je gotovo nemoguće osjećati se dobro i imati sve pod kontrolom.

U međuvremenu – tijelo šalje signale koje ignorirate

Nesanica, razdražljivost, pad energije, tjeskoba, česte prehlade ili osjećaj emocionalne praznine nisu "normalni" – to su signali. No u tridesetima ste često naučene gurati dalje jer "nije vrijeme" za stati. Naše tijelo doslovce živi u "survival modeu" danima, tjednima, mjesecima, a da mi to ne primjećujemo.

Burnout se ne dogodi preko noći. On se gradi tiho, iz dana u dan, kada vlastite potrebe stalno stavljate na zadnje mjesto. Burnout u tridesetima nije osobni neuspjeh. On je pokazatelj da ste predugo davale više nego što ste imale. Prvi korak prema promjeni nije raditi još više. Čak nije ni stvar u reorganizaciji.

Dugoročno olakšanje na svim razinama

Rješenje je najčešće ono koje si u ovom trenutku ne možemo priuštiti – ni financijski ni operativno: smanjenje obaveza, manje podražaja i općenito jednostavniji život. Oni koji naprave taj korak, dugoročno će ga osjetiti kao olakšanje na svim razinama. Oni koji ne, mogu privremeno zakrpati ogrebotinu, ali rana ostaje.

Foto: Canva

Pripremila:
Što je "suhi siječanj" i zašto sam se uopće odlučila priključiti ovom izazovu?

Pročitajte još

Što je "suhi siječanj" i zašto sam se uopće odlučila priključiti ovom izazovu?

Što je "suhi siječanj" i zašto sam se uopće odlučila priključiti ovom izazovu?