Pronalazak dečka u tridesetima - ovoliko se nisam trudila ni oko završavanja fakulteta
Koliko god ja sebe smatrala snažnom i emancipiranom ženom, biti solo u 30-ima teško je (najviše) zbog okoline. Već sam oguglala na majčino pitanje: „Kada ćeš u dovesti zeta na ručak?” i razočarane poglede kada joj kažem da ne treba postavljati tanjur za još jednu osobu, kao i na očevo: ”Ideš li opet s prijateljicama na kavu?” Baku bacam u trošak jer plaća mise da nađem „dobrog i poštenog muškarca”. Usto, bliži se i godišnjica mature, a nikako ne želim da me bivši kolege koje nisam godinama vidjela, smatraju usamljenicom. Tako više ne ide! Zovem cure, okupljam ekipu i krećemo u lov. Razradile smo plan i odlučile isprobati sve provjerene taktike za upoznavanje.
Potraga za gospodinom Savršenim može početi!
1. pokušaj – subotnji izlazak
-
očekivanje: večer za pamćenje
-
stvarnost: ajme meni, ovo mi nije trebalo
Prvi problem pojavljuje se i prije odlaska u klub. Pripreme traju predugo, točno toliko da me izmore i da mi se počne spavati prije nego što sam uopće izišla. Padam u blagu depresiju dok se pokušavam uvući u preusku haljinu („Jesam li se ja to udebljala?!”), u štiklama sam toliko graciozna da izgledam kao da sam popila cijelu bocu Pink Romance likera, nespretno ostavljena pegla za kosu na krevetu umalo je izazvala požar dok smo se mi slikale za Instagram, no nema odustajanja.
Dotjerana i spremna za zabavnu večer izlazim s prijateljicama i zauzimamo svoj stol. Dok smo nazdravljale za dobar provod, jedna prijateljica primjećuje bivšeg dečka i pada joj raspoloženje, drugoj se smješka cura zbog koje je bila prevarena, a treća se počela prepirati s konobarom zbog lošeg koktela. Situacija se zahuktava i brže-bolje napuštamo klub.
2. pokušaj – umjetnička izložba
-
očekivanje: višesatni razgovori uz čašu vina i umjetničke eksponate
-
stvarnost: javno poniženje
Ako želim upoznati pametnog, zanimljivog i kulturnog muškarca, trebam ići na mjesta na koja izlaze takvi muškarci. Umjetnička izložba trebala bi biti pun pogodan jer se na takvim mjestima okupljaju ozbiljni muškarci s kojima mogu satima razgovarati. Ili ipak ne? Prijateljica i ja hodamo kroz prostorije, gledamo izložene slike i još pažljivije ostale posjetitelje. Dok nisam ugledala njega – visok, crn, zgodan s divljenjem gleda u sliku. Pogledi nam se sreću u gužvi i nedužno se smijemo jedno drugome. Nisam se ni snašla, a već smo čavrljali o slikama, umjetnosti, životu. Iskre su frcale dok me netko nije upitao: „Što misliš o Kraljeviću?”
Zatečena pitanjem, shvaćam da je ovo test na kojem se moram dokazati. Diskretno se osvrćem oko sebe i vidim kako nema takvog potpisa ispod slika i moram se snaći. Sjećam se članka koji sam nedavno čitala i ispaljujem kao iz topa: „Obožavam njegova vina!” Gospođa Majka samo se nasmije i pokazuje mi sliku na suprotnom zidu te nastavlja s pitanjima: ”Kako tumačite ono ulje na platnu?; Koje vam je Vidovićevo djelo nabolje?” Posjetitelji se smiju. Poražena sam. Vrijeme je da bar dostojanstveno napustim galeriju. Ni to ne uspijevam jer Gospođa Majka samo kratko govori: ”Idemo, Ivice!” Moj donedavno Gospodin Savršeni spustio je glavu i otišao za majkom.
Vrijeme je da uzmem stvar u svoje ruke. Ne treba mi više javnih drama i prijateljice koje (ne) pomažu. „Naći ću si ja frajera!” govorim dok pokušavam instalirati nekoliko aplikacija za upoznavanje i uljepšavam Instagram profil.
3. pokušaj – aplikacije za dejtanje
-
očekivanje – prezaposleni ljudi koji traže ljubav
-
stvarnost – kandidati od kojih mi nije dobro
Klik, klik, upload fotografije i krećemo. Šturi opisi, golišave fotografije, gramatika nepoznata. Za razliku od galerije, muškarci su ovdje vrlo direktni i izravni, a pravila pristojnosti odavno su zaboravljena. Paralelno dopisivanje iziskuje previše vremena i uglavnom se sve svede na kratke rečenice i pokušaje humora. „Bar sam proširila svoje znanje o ljudskim fetišima”, pomislila sam i obrisala aplikacije nakon što sam dobila poruku: „Obožavam žene koje se prave neuhvatljive.” od muškarca koji pod interesima ima navedeno: špijunski pribor, lanci i vezanje.
4. pokušaj – sport
-
očekivanje – simpatičan sportaš
-
stvarnost – sportski tereni nisu onakvi kakvima se čine
„Kako sam se tek sad sjetila ovoga?!” uzbuđeno vičem i krećem u nabavku trenirke i sportskih tenisica jer sam upisala tečaj malog nogometa. Nisu li muškarci ludi za nogometom? Napokon sam na pravom mjestu! Odlazim na prvi trening, kad ono – blagi šok! Nalazim se u društvu gomile cura, jačih, bržih i spretnijih od mene i trenera tiranina. Umjesto da se smješkamo jedan drugom preko terena i pritom mu se ocrtavaju mišići preko sportske majice, on izdaje zapovjedi o krugovima trčanja, ponavljanju sklekova i još jednoj seriji marinaca. Suigračice očito nisu čule da je ovo prijateljska utakmica jer jurcaju na sve strane kako bi se dokopale lopte. Svijetlu točku vidim u pomoćnom treneru i sucu te jedva čekam da završimo kako bih mogla otići do njih razgovarati. Kada se to i dogodilo, imala sam što čuti. Jedan drugom daju komplimente za frizuru i definirane bicepse, raspituju se za najbolje proteine i koja teretana ima najveći izbor sprava. Tražila sam sportaša, dobila sam Ženski recenziRAJ uživo pa odlazim kući sva crvena, raščupana i sa slomljenim noktom.
Ovoliko se nisam trudila oko završavanja fakulteta! Iako sam uložila ogromnu količinu truda, shvaćam da ne ide pa ostajem solo i polažem nade u to da će se isplatiti bakine mise! Napomena: Članak je humoristično-zabavnog karaktera. Ženski recenziRAJ, kao ni autorica ne smatraju da žena mora loviti muškarca niti to savjetuju!
*Stavovi u članku održavaju mišljenje autorice i nisu povezani sa stavovima uredništva.
- Pripremila:
- Goranka Rakić