Mrzila sam vježbanje... Sve dok nisam postavila realističan cilj i naučila kako ostati motivirana
Ne volim vježbanje. Ne volim grupno vježbanje. Ne volim teretane. Nemam dovoljno znanja da si sama složim program vježbanja, a nisam ni dovoljno disciplinirana da se redovito držim programa koji sam si „zadala“. Što imam? Nekoliko kila viška i želju za odrađivanjem ciklusa reanimacije bez da izgledam kao da je meni potrebna ista. Iako sam isprobala i teretanu i grupno vježbanje i sve moguće pokušaje odlazaka na jednostavnu rekreaciju u društvu prijateljica, ništa od toga nije urodilo plodom niti se zadržalo u mojoj rutini.
Kao da mi opcije već nisu bile limitirane mojom izbirljivošću, preselila sam se u veoma lijepo, ali maleno mjestašce u kojem nisu postojale ni teretana ni grupni oblici vježbanja, sve i da sam im odlučila dati još jednu priliku. A nisam. Takvi prostori pružaju mom mozgu puno više podražaja nego što ih je on spreman prihvatiti nakon radnog dana, zbog čega bih dolazila kući s glavoboljom. To mi se baš i nije uklapalo u život kakav sam htjela voditi.
Uzela sam najjeftiniji paket u slučaju da odustanem
Sreća u nesreći cijele priče s COVID-om bila je ta što je puno stvari sada moguće odraditi online. Tako sam krenula u istraživanje vođenog vježbanja kod kuće. Iako online treninzi mnogima izazivaju zgražanje jer se ne odrađuju pod nadzorom, moram naglasiti da nisam uvijek bila pod nadzorom ni kada sam vježbala u teretani niti je netko konstantno pratio svaki moj pokret.
Danas doista postoje brojne opcije na čije se online satove možete pretplatiti i u čije se programe možete uključiti. Postojala je mogućnost biranja raznih mjesečnih planova od kojih je svaki nudio različiti broj drugačijih treninga, planova prehrane te drugih popratnih sadržaja. Odabrala sam za početak onaj najjeftiniji jer nisam znala koliko dugo će me entuzijazam držati budući da sam više puta započinjala s „uvođenjem“ redovitog vježbanja u svoj život, a svaki put to je završavalo s odjećom i opremom za vježbanje koja bi neko vrijeme nakon mog odustajanja skupljala prašinu dok ne bih odlučila pokloniti ju dalje.
Minijaturnim koracima krenula sam naprijed
Osnovni i najpovoljniji plan uključivao je pristup snimkama za tri treninga tjedno, ali moj početni cilj bio je i ispod tog osnovnog plana… Dva treninga tjedno bilo je ono što mi se činio kao realističniji cilj za mene pa sam se toga i držala. Bila sam svjesna činjenice da ću ako krenem prebrzo, još brže odustati od svega. Minijaturnim koracima krenula sam naprijed, a početak je bio praćen bolnom spoznajom o tome koliko sam „zakržljala“ od satova obvezne TZK po pitanju mobilnosti i fleksibilnosti te koliko mi je kondicija za bilo što osim hodanja - nepostojeća.
Većina vježbi koje su se izvodile na treninzima zapravo su osnovni pokreti koje svi mogu i znaju izvesti, zbog čega su mi se posebno sviđale jer nisu zahtijevale da provodim vrijeme studirajući kako ću izvesti neku vježbu. Kod mene je bio veliki plus jednostavnost vježbi koje su se izvodile. Osim toga sve vježbe bile su u detalje objašnjene u drugim edukacijskim videozapisima te sam za one kod kojih nisam bila sigurna izvodim li ih pravilno, snimila sebe kako ih izvodim i poslala trenerici kako bi mi dala povratnu informaciju.
Za početne treninge nije mi trebala dodatna oprema
Uz redovitost u izvođenju treninga koju sam zahtijevala sama od sebe, ovaj put zahtijevala sam i štedljivost te si nisam dozvolila kupovati ništa od opreme. Srećom, za početne treninge ništa nije mi ni bilo potrebno, tako da to nije predstavljalo prepreku u izvođenju vježbi. Tek nakon uspješno odrađenog prvog mjeseca počastila sam se malo boljom prostirkom. Nakon drugog mjeseca dozvolila sam si kupiti bućice, nakon trećeg giriju i tako dalje.
Iako se online vježbanje može činiti kao usamljena aktivnost, definitivno se nisam tako osjećala
U drugom mjesecu vježbanja počela sam redovito izvoditi tri treninga tjedno, a u četvrtom sam uzela bolji (i skuplji) program koji je omogućavao pristup većem broju treninga. Iako se online vježbanje može činiti kao usamljena aktivnost, definitivno se nisam tako osjećala! Uključila sam se i u „grupe podrške“ preko kojih sam se sprijateljila s brojnim ženama koje su pokušavale isto što i ja, a kojima je možda bilo puno teže zbog životnih okolnosti. To mi je davalo dodatnu motivaciju jer kad vidim da mogu one sa svojim godinama, kilogramima i problemima, mislim si: "Pa onda moram i ja moći."
I tako sam počela vježbati! Nekad više, nekad manje. Nekad teže treninge, nekad one najjednostavnije. Nekad uz više volje, nekad uz manje, ali jedini cilj koji imam kad je u pitanju vježbanje, zapravo je - nastaviti! Nekoliko je stvari koje me motiviraju da se nastavim baviti fizičkom aktivnošću iako ne mogu reći da uvijek uživam u njoj.
1. Zdravlje
Da, lijepo je imati zgodno i vitko tijelo te oblikovanu stražnjicu, ali još je ljepše imati tijelo koje će se moći sagnuti da podigne svoju djecu i unuke, tijelo dovoljno gipko da se s njima igra i šeta ili tijelo koje će u starosti moći što duže obavljati svakodnevne aktivnosti bez tuđe pomoći. Na vježbanje sam počela gledati kao na ulaganje u budućnost.
2. Rezultati
Početak je težak jer svi želimo neke brze rezultate, a njih najčešće nema. Jednom kad počnete primjećivati da se lakše saginjete i vezujete cipele, uspinjete po stubama ili hodate uzbrdo, shvatite da su sve to itekako značajni rezultati. Češće i značajniji od onih na vagi koji su mnogima najveća motivacija.
3. (Financijska) odgovornost prema sebi samoj
Ako sam već uplatila taj mjesec, idem onda to odraditi… Želju za novom i lijepom opremom (koja mi i je i nije potrebna…) prenosila sam iz mjeseca u mjesec i to je postao moj način nagrađivanja za uspješno odrađen mjesec! Možda nije idealno, ali je ono što kod mene funkcionira.
Najteži je bio početak. Uvesti redovito vježbanje u raspored za kojim sam mislila da je pretrpan, bio je izazov, ali nakon nekog vremena primijetila sam da me vesele ti treninzi. Ili, da budem preciznija, osjećaj nakon treninga kada znam da sam napravila nešto dobro za sebe i svoje tijelo!
I dalje ne mogu reći da volim vježbanje, ali svjesna sam da je nužno, posebno uz pretežno sjedilački posao koji me uz nedovoljno fizičke aktivnosti doveo do toga da zavidim svojoj 45 godina starijoj baki na njenoj snazi. Dok ona veselo trčkara livadom za svojim stadom ovaca, ja uz nju jedva hvatam zrak. U želji da starost dočekam s barem pola njene fizičke spreme – nastavljam s (online) vježbanjem!
Koji je vama najdraži ili najpodnošljiviji oblik vježbanja?
Foto: Canva / privatna arhiva
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice