"Više sam se bojala odlaska u vrtić nego u bolnicu"

Kada sam krenula u vrtić, počela je i moja borba s kožnom bolešću. To ne bi bio toliki problem da se moja borba odnosila samo na to, već sam morala suočavati se s raznim pogledima i komentarima. Prvo je sve krenulo kao obično crvenilo po rukama, a na kraju je završilo s ranama zbog kojih sam morala nositi pamučne rukavice. Kada ste dijete, ne možete shvatiti da djeca oko vas ne razumiju da je to nešto što ne možete promijeniti, ali ne mogu reći da to nije utjecalo na moje samopouzdanje već u djetinjstvu.

Prvo crvenilo i svrbež donijeli su mi nelagodu, no tada nisam bila ni svjesna što me čeka. Svi ti pregledi i odlasci u bolnicu nisu me toliko plašili koliko odlazak u vrtić ili među druge ljude. Dok su druga djeca s veseljem presvlačila u svoje papučice u garderobi, ja sam uvijek ostajala zadnja i nitko mi nije htio prići jer su se bojali da ću svoje stanje prenijeti na njih. Sve je to utjecalo na mene do te razine da sam počela preskakati doručak, a svako moje jutro započinjalo je s boli i mučninom u želucu. Nažalost, svako podsmjehivanje ili pogled gađenja držala sam u sebi jer me bilo sram priznati s čim se nosim.

Svi ružni komentari ostali su duboko urezani u meni

Kako je vrijeme prolazilo, mojoj borbi polako je dolazio kraj, no svi komentari dugo su ostali urezani. Sada dok pišem ovaj tekst, mogu sve situacije gotovo savršeno opisati, čak i toliko godina kasnije. Nažalost, to isto ne mogu učiniti s bilo kojom igrom ili nekom zabavnom priredbom. No, koja je poanta ovoga?

Sada kada sam odrasla, često se znam pronaći u sličnim situacijama, no ne kao sudionik, već kao promatrač. Kako s djecom roditelji prolaze bitne teme poput onih da ne smiju ništa uzimati od nepoznatih ljudi na ulicama, tako je vrlo bitno i djecu od početka učiti da postoje različitosti koje treba prihvatiti. Isto kako je mama provodila sate sjedeći sa mnom objašnjavajući mi da je sa mnom sve u redu i da nisam ništa manje vrijedna od svojih vršnjaka, tako je potrebno i s drugom djecom pričati o ovim temama pa barem par minuta. Različitosti među nama su ono što nas čini posebnima, a borbe su tu da se s njima ne borimo sami, stoga, izdvojite par minuta i s vašim mališanima popričajte o ovoj temi.

Razgovarate li s djecom o sličnim temama?

Mislila sam da je kraj i da sve više odustajem od sebe – osobna priča

Foto: Pexels