SAHM, odnosno kućanica koja se u potpunosti posvetila djeci i kući

U stalnim osudama društva, s kuhačama i prljavim rubljem u rukama, često uplakana i deprimirana dok su joj najbolje prijateljice perilica rublja i parna postaja, Stay At Home Mom (SAHM) ženska je figura koja se danas često osuđuje u našemu društvu. Je li toliko grozno posvetiti se u potpunosti djeci, a s time i kućanstvu, ili su uzroci lošeg osjećaja samo razni strahovi i borbe sa svakodnevicom?

 

Nije li to sve jedan začarani povratak u prošlost?

U prošlosti, svi znamo, žene nisu imale previše izbora što se tiče života i karijere. Što je više djece rodila, to je bila cjenjenija, a što je bolji ručak skuhala, to je njezina obitelj sutradan još više očekivala. Nije joj bilo mjesto u blizini novca, a ponajmanje dalje od kuće. Često se neupućeni pripadnici našeg modernog društva okuraže usporediti tadašnji tip žene s današnjim majkama kućanicama. Je li to isto? Ne.

Iako sam si sama to izabrala, ne smatram se lošijom osobom

Većina mojih prijateljica provede svoj porodiljni dopust kod kuće, eventualno koje bolovanje, godišnji odmor ili odlazak s djetetom kod doktora. Ja sam sebi izabrala drugačije. Moja djeca većinu vremena su pod mojim nadzorom, kao što sam ja u njihovom društvu. U mojemu kućanstvu ja sam ta koja će skuhati ako je netko gladan, oprati rublje ako ga je netko zaprljao, usisavati ako nam je pod pun mrvica, presvući pelenu ako se netko "ukakio" i očistiti nosić ako smo malo bolesni. Možda sam nekome nepromišljena "budala", ali moj životni izbor nije ništa drugo nego posljedica svih događaja koji su mi se prije osnivanja obitelji dogodili.

Da, moja djeca će ići u vrtić kada za to bude bilo vrijeme. Moje dijete ide u igraonicu s prijateljima gdje bez mame provede određeno vrijeme. Moje dijete ide u park, u nabavku pelena, s mamom kod doktora, u ljekarnu po sirupe za kašalj i sudjeluje kao pomoćnik dok mama kosi travnjak. Je li mu toliko loše? Ne bih rekla. S druge strane, prije nego stvarno svi pomisle da sam luda, zamislite ovo: imate divnog supruga koji vam pomaže koliko god može, ali gle čuda – on mora raditi jer naša obitelj treba od nečega i živjeti.

Probudiš se jedno jutro s temperaturom, glavoboljom i nemaš snage nositi sam sebe taj dan, a ponajmanje voditi potpunu brigu o djetetu, no nemaš koga prizvati u pomoć? Nema "baka i dida servisa" i nema nikoga tko ti može "uskočiti" do poslijepodne dok tata ne dođe kući. Tako budeš bolestan jednom pa drugi i treći put te postaneš skoro imun na takve situacije.

 

Odražava li se takav život negativno na moje dijete

Moje dijete još je relativno malo, ali ono ima dugi niz pojmova kojemu se veseli. Nije odgojeno tako da vidi samo mamu koja mu je, kako bi se reklo, "Bog i batina". Moje dijete ima svoje prijatelje, a posljedično i mama ima prijateljice. Djeca se igraju, a "nemajke" sjede i piju kavu. Dijete se lijepo poigra, a i mama malo opusti svoj mozak. Moje dijete provodi kvalitetno vrijeme sa svojim tatom čim mu se ukaže prilika. Iako mama često bude umorna od cijelog dana, željna toplog tuša ili kratke šetnje na svježem zraku u tišini, tata se za to vrijeme igra s djetetom, nahrani ga i sve u svemu uživaju.

Moje dijete zna se ponašati u trgovini jer ondje s mamom ide skoro svakodnevno. Zna što znači ići na vjenčanje, što znači kada mama lijepo kaže da ima puno posla i da sačeka s igranjem te što znači kada ga zamolim da se malo strpi s odlaskom na igralište jer mama čeka perilicu da završi s centrifugom. Djeca nisu toliko komplicirana i teška. Naša su. Mi smo ih željeli, mi smo ih stvorili i na nama je red da ih odgajamo.

 

Što je s vrtićem?

Da moje dijete ima mogućnost ići u vrtić, išlo bi. Želim da ide, samo malo kasnije. S obzirom na to da je mama svakako kod kuće, ne vidim potrebu dijete poslati u jaslice. U vrtiću će dobiti ono što vrlo teško može dobiti kod kuće – drukčiji pogled na svijet, prijateljske odnose s mnoštvom djece, a ne samo s njih nekoliko i profesionalnu orijentaciju koje mu usvoje odgajateljice. Vrtići su odlični - bilo da dijete u njega ide od jasličke dobi jer mama i tata moraju raditi ili da krene nešto kasnije. Za dobre odluke nikada nije kasno.

 

Kako ovaj lifestyle utječe na psihu ženske osobe?

Izrazito se smatram krivom što se često toliko loše osjećam. U puno situacija mislim da sam loša "mater" od koje dijete neće baš ništa korisno naučiti, a s druge strane tu je suprug koji uporno tvrdi da naše dijete bolju mamu ne može imati. Često mi nedostaje skuhati ručak na brzinu ili popiti kavu do kraja, ali istovremeno sam ponosna jer mojem djetetu svaki dan netko može skuhati, obaviti sve što treba i na kraju puno, puno se maziti i igrati. Koliko god je teško i izazovno, uz podršku okoline puno je lakše. No znate kada je najnajnajljepše? Kada čujem "mama, vojim te" ili ono srdačno i čudesno "hvaja".

 

Foto: Canva

Osobna priča o porodu: Je li bol od epiziotomije zaista jaka kao što govore i kako je tekao oporavak?

Pročitajte još

Osobna priča o porodu: Je li bol od epiziotomije zaista jaka kao što govore i kako je tekao oporavak?

Osobna priča o porodu: Je li bol od epiziotomije zaista jaka kao što govore i kako je tekao oporavak?