Neočekivani ishod s tečajem logoterapije
Tri su sata ujutro. Vodite rat sa suicidalnim mislima. Zovete psihijatra. On s vama razgovara pola sata. Spuštate slušalicu… Nakon određenog vremena susrećete tog liječnika i zahvaljujete mu na pomoći. Ne njegova stručnost nego činjenica da se u to doba noći javio na telefon i razgovarao s vama ganula vas je i odvratila od vašeg strašnog nauma. Doktor se zove Viktor Frankl, a opisana crtica iz njegove dugogodišnje psihijatrijske prakse nije izmišljena nego stvarna.
O Viktoru Franklu i psihoterapijskom pravcu čiji je on autor i začetnik znala sam samo površno. Proučavajući hagioterapiju pokojnog svećenika i poznatog hrvatskog duhovnika prof. dr. sc. Tomislava Ivančića doznala sam da imaju dosta dodirnih točaka. Ljudi najčešće brkaju „logoterapiju“ i „logopediju“. Najkraće rečeno: logoped će vam pomoći ako imate govorne smetnje, a logoterapeut one duševne.
Nijedan muškarac nije upisao tečaj
Kako živim u malom mjestu gdje se ne nudi toliko prilika za zanimljive tečajeve uživo kao u većim sredinama, odmah sam objeručke prihvatila šansu koja mi se pružila. Kolegica je za razliku od mene na društvenim mrežama i vidjela je Facebook objavu te mi ju proslijedila. Nazvala sam voditeljicu, ispunila online prijavnicu i nestrpljivo poput Vlatke Pokos u njezinoj pjesmi čekala kad će taj petak.
Na tečaj se prijavilo dvadesetak žena da bi nas na kraju ostalo šest stalnih. Nekima je bilo nezgodno putovati iz drugih mjesta, a drugima su iskrsnuli obiteljski razlozi. Zanimljivo je da nije bilo nijednog muškarca. Tečaj se odvijao kroz 15 mjeseci u doba pandemije, od listopada 2021. do prosinca 2022. godine, svaki drugi petak u trajanju od 19 do 21 h i po cijeni od tadašnjih 400 kuna mjesečno (oko 53 eura). Voditeljice su bile dvije djevojke koje su upravo završavale studij logoterapije u Zagrebu.
Rodila se želja za pomaganjem drugima
Po prirodi sam dosta neodlučna, ali sam na prvom susretu osjetila da je „to to“. U meni se rodila želja da upišem taj studij i pomažem drugima jer je nemoguće ne primijetiti koliko su se beznađe, depresija, besmisao, apatija i letargija uvukli u naše društvo - od školske djece do umirovljenika. Bolesti poput astme, hipertenzije, hipertireoze, ulceroznog kolitisa, reumatoidnog artritisa, neurodermatitisa i ulkusa su bolesti za koje konvencionalna medicina nema pravog lijeka jer je pravi uzrok u nama, nakupljenom stresu ili traumi.
Pohvalila bih na prvom mjestu voditeljice koje su u tih 15 mjeseci nastojale prenijeti sve ono što su na studiju naučile, a učile su od vodeće hrvatske logoterapeutkinje, blago preminule dr. Cvijete Pahljine koja je bila učenica Elisabeth Lukas, a ona pak učenica samog Viktora Frankla. Omjer teorijskog dijela i praktičnih vježbi bio je dobro odmjeren. Na našim smo susretima obradili sljedeće teme: život i djelo Viktora Frankla, tko sam ja, čovjek - cjelovito biće, moji potencijali, samonadrastanje, stupovi logoterapije, strahovi, patnja, krivnja, savjest, ljubav, tolerancija i empatija, egzistencijalni vakuum, konflikti, susret sa smrću, osnove vođenja logoterapijskog razgovora i moje životne zadaće, a sve sa stajališta logoterapije.
Logoterapija ne "kopa" previše po prošlosti
Bit logoterapije liječenje je smislom - osvijestiti čovjeka da sam otkrije svoj smisao, kao logoterapeut proširiti vidno polje pacijenta, tj. klijenta, biti mu podrška i njegovati odnos povjerenja. Logoterapeut ne moralizira, ne osuđuje i ne nagovara. Uobičajeno je oko dvadeset susreta. Da bi logoterapija bila uspješna. klijenta treba dovesti u vezu s njegovom savješću. „Prijatelj je netko tko poznaje melodiju tvoga srca i podsjeti te na nju ako si ju zaboravio“, tvrdio je Frankl. Zamislite logoterapiju kao sud u kojem je klijent porotnik i sudac, a terapeut odvjetnik i branitelj duševnog zdravlja i ljudskog dostojanstva. Ljudi u nekom trenutku svoga života izgube smisao (gubitak voljene osobe, posla, zdravlja ili im je predobro pa nastupi dosada) i lak su plijen za depresiju, a ovaj psihoterapijski pravac pokazao se najučinkovitijim kod oboljelih od depresije. Logoterapija ne "kopa" previše po prošlosti, samo nakratko. Prošlost uvijek ostaje ista. Važan je sadašnji trenutak - odgovornost za budućnost. Smislena životna zadaća najbolje je preventivno sredstvo protiv krize.
Sam Viktor Frankl jedini je od svoje obitelji koji je preživio pakao Auschwitza. I prije odlaska u logor bio je uspješan bečki psihijatar, a osobito nakon izlaska još je žarče nastavio pomagati ljudima. Rekao je da je smisao njegovog života drugima pomoći naći smisao u svome. Mnogobrojni pacijenti su živi dokaz da je u tome bio vrhunski i prava je šteta za čovječanstvo što nema više takvih dostupnih liječnika. Frankl je bio izrazito duhovit čovjek što je zahvaljujući knjigama i videima na YouTubeu ostalo zauvijek zabilježeno. Pamtit ću još dugo njegove misli: „Iz ruševina se najbolje vide zvijezde. Živi tako kao da živiš drugi put i kao da si prvi put pogriješio; Ako ne ja, tko drugi? Ako ne sada kada?; Smisao uvijek postoji, samo ga treba otkriti. Smisao se ne može dati već otkriti; Ako nema vrijednosti za koju bi vrijedilo položiti život, onda ni život nije vrijedan življenja; Postoji netko veći od nas. Mi smo pozvani u život; Sreća ne treba i ne smije biti cilj već rezultat; Ne pitaj što će život dati tebi već što ti možeš dati; Ljubav nije slijepa-ona je vidovita jer čovjek u drugoj osobi vidi ono najbolje, njegov potencijal; Sve nematerijalno, duhovno, naš identitet sa svim manama i vrlinama, sve što smo dali i oteli drugima, sva dobra i loša djela, izrečene riječi i kako su se drugi pokraj nas osjećali, smisao koji smo ispunili i ljubav preživljavaju smrt.“
Od logoterapije odustala sam u zadnjoj sekundi
Nakon svega navedenog logičan bi slijed bila recenzija studija logoterapije od kojega sam ipak odustala doslovno u zadnjoj sekundi. U razgovoru sa znanima i neznanima 95 % vremena sam slušač. Koliko god je lijepo biti drugima od pomoći na taj način, to me smlavi do te mjere da sam nakon dvosatne kave zrela samo za krevet. Drugi je razlog što se ne znam distancirati od patnje i boli ljudi oko mene. Sve upijam kao spužva i danima razmišljam o situaciji sugovornika. Jednostavno ne bih izdržala tempo, samljelo bi me i izgorjela bih, a onda bi meni trebao i logoterapeut i psihijatar u kompletu, uz neizbježno bolničko liječenje. No nije taj tečaj bio uzaludan. Zahvaljujući vježbi „ Da imam još samo 24 h života na raspolaganju, što bih još napravila? Što još nisam ostvarila, a željela bih da ostane iza mene? Koliko uopće vremena imam za to i smijem li više odgađati?“, kao da sam se probudila i počela poduzimati konkretne korake. Jedan od njih su i ove recenzije. Minijaturan za čovječanstvo, ali divovski za Franku.
Autorica: Franka Morris
Foto: Canva
- Pripremila:
- Ženski RecenziRAJ
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice