Liječnica o spontanom pobačaju
Kada uslijede dani plakanja i pokušaja da sve razumijemo, kada se zatvore jedna vrata, a otvori se prozor, otvori se veliki broj žena s istim problemom, istom sudbinom.
Uobičajeno je spontane pobačaje prolaziti u tišini, doživljavati ih kao osobni neuspjeh, a veliko breme krivnje svaliti upravo na vlastito tijelo koje te razočaralo. Spontani pobačaj jako je stresno i traumatično iskustvo za svaku ženu, ali i za njezinog partnera, a nerijetko i za širu obitelj. On predstavlja neželjeni gubitak trudnoće do navršenog 20. tjedna trudnoće ili gubitak ploda lakšeg od 500 grama. Spontani pobačaj javlja se kod čak 20 % zdravih žena.
Spontani pobačaj može se podijeliti na rani i kasni. Rani je spontani pobačaj onaj koji se javlja do 16. tjedna trudnoće, dok se onaj nakon 16. tjedna naziva kasnim spontanim pobačajem. Kada trudnoću ne možemo utvrditi kliničkim pretragama kao što su ginekološki ili ultrazvučni pregled, već samo određivanjem humanog korionskog gonadotropina poznatijeg kao β-hCG, trudnoću nazivamo biokemijska trudnoća.
Zašto dolazi do spontanog pobačaja?
Uzrok nije jedinstven za sve žene i nekad ne možemo otkriti stvarni uzrok spontanog pobačaja. U vrlo malenom broju slučajeva možemo djelovati na sam uzrok, bilo da se radi o različitim aktivnostima majke ili vanjskim čimbenicima. U čak 70 % slučajeva radi se o anomalijama ploda uzrokovanih poremećajem kromosoma ili različitim infekcijama (među kojima je TORCH infekcija najučestalija). Također, do anomalija ploda može doći konzumiranjem alkohola, duhana, nekih lijekova ili pak RTG zračenja. U 20 % slučajeva radi se o različitim infekcijama majke koje se prenose na maternicu, a potom na plod i plodove ovoje. Na trećem mjestu po učestalosti s 5 % nalaze se anomalije maternice gdje je moguće zanijeti, ali nije moguće i iznijeti trudnoću do kraja. Takve anomalije najlakše se dijagnosticiraju pomoću UZV pregleda ili pak histeroskopijom. Kronične bolesti poput šećerne bolesti koja nije kontrolirana ili pak izrazito usporen rad štitnjače mogu uzrokovati spontane pobačaje. Kod malenog broja žena (njih 1 %) može se raditi o slabosti vrata maternice te može doći do bezbolnog otvaranja cerviksa koje omogućava prolazak ploda kroz sam kanal te uzrokuje pobačaje uglavnom nakon 14. tjedna trudnoće. Kao posljednji, nimalo bezazlen uzročnik kojem se počelo pridodavati pažnju tek posljednjih par godina javlja se trombofilija. Trombofilija može uzrokovati trombozu u krvnim žilama koje hrane maternicu i tako uzrokuju njezinu ishemiju. Ovo stanje mora se liječiti antikoagulantnom terapijom.
Treba imati na umu kako danas postoji veliki broj dostupnih testova na trudnoću koji trudnoću otkriju u vrlo ranoj fazi, stoga su se žene počele susretati s nečim što je prije bilo rezervirano isključivo za zdravstvene radnike. Žene su na ovaj način napokon imale priliku vidjeti koliko su spontani pobačaji učestali, ali i susresti se s prvom kategorijom pobačaja, a to je biokemijska trudnoća.
Vrste pobačaja
Prijeteći pobačaj (lat. Abortus imminens) očituje se samo krvarenjem, a vrat maternice zatvoren je. Započeti pobačaj ( lat. Abortus incipiens) je onaj kod kojeg postoje krvarenje i bolovi, a vrat maternice otvoren je. U ovom je stadiju još uvijek moguće zadržati trudnoću i iznijeti ju do kraja. Pobačaj u tijeku (lat. Abortus in tractu) je pobačaj kod kojeg postoje jaki bolovi, vrat maternice otvoren je, a plod ili njegovi dijelovi već se nalaze u samom kanalu. Nepotpuni pobačaj (lat. Abortus incompletus) praćen je bolovima i krvarenjem te ispadanjem tkiva ili pravih ugrušaka iz rodnice. Ušće maternice otvoreno je, ali se unutar materišta i dalje nalaze dijelovi ploda. Potpuni pobačaj (lat. Abortus completus) praćen je bolovima i krvarenjem, maternica se nakon pobačaja vraća u prvobitno stanje, a unutarnje ušće zatvara se.
Prijeteći pobačaj kao i započeti pobačaj sa živim plodom moguće je zadržati i iznijeti trudnoću do kraja u 50 % slučajeva. Liječenje se provodi gestagenskim preparatima koji opuštaju maternicu, uz strogo mirovanje i ekspektativan stav (promatranje i čekanje).
Simptomi
Najučestaliji je simptom krvarenje iz rodnice te kontrakcije same maternice koje prepoznajemo kao grčeve u donjem dijelu trbuha, nešto slično kao i pred mjesečnicu. Krvarenje može biti smeđe boje ili pak žarko crvene boje. Ovo krvarenje može biti u obliku svega pak kapi ili može biti i vrlo obilno. Krvarenje traje najčešće od sedam dana do dva tjedna. Ono se može pojavljivati i nekoliko puta tijekom dana. Žene u donjem dijelu trbuha osjete bolove različita intenziteta koji su ponekad praćeni i istjecanjem plodove vode te izlaskom dijelova ploda i posteljice. Često se javljaju bolovi u donjem dijelu leđa. Za neke žene pobačaj nije toliko intenzivan, pogotovo ako se događa prije 12. tjedna trudnoće. Tada jedini simptom može biti smanjena nabujalost grudi, kao poslije mjesečnice.
Kada posjetiti liječnika?
Kada sumnjate da imate pobačaj jer krvarite (bilo da je krvarenje tek počelo, bilo da traje već nekoliko dana), pođite liječniku ili u hitnu ambulantu gdje se može učiniti UZV pregled. Učinite to i kada osjećate bolove, grčeve, ali i simptome poput slabosti, vrtoglavice, groznice i glavobolje uslijed jakog krvarenja.
Što nakon spontanog pobačaja?
Žene nakon četiri do šest tjedana od spontanog pobačaja koji nije pratila kiretaža dobiju sljedeću mjesečnicu te teoretski mogu ostati trudne već u prvom ciklusu. Preporuka je da se s planiranjem trudnoće pričeka najmanje tri menstrualna ciklusa, a ovo se naročito odnosi na one žene koje su prošle kroz proces kiretaže. Emocionalni oporavak traje puno duže te ostavlja trajni ožiljak na srcima brojnih majki. Ohrabruje činjenica da većina žena uspije zanijeti brzo nakon spontanog pobačaja te uspije iznijeti svoju trudnoću do kraja.
Što ako se pobačaj ponovi?
Kada dvije ili više trudnoća završi spontanim pobačajem, tada govorimo o ponovljenom spontanom pobačaju. Detaljnija obrada žene započinje nakon dva spontana pobačaja, a nakon 35. godine već nakon prvog. Obrada uključuje osnovne stvari kao što je detaljna anamneza, ginekološki pregled (skupa s UZV pregledom, histeroskopijom (postupak u kojem liječnik pregledava unutrašnjost maternice uz pomoć uređaja koji se umeće kroz vaginu i vrat maternice), histerosalpingografiju, a u krajnjim slučajevima čine se i endometralna biopsija (uklanjanje male količina tkiva maternice za proučavanje) te laparoskopija (postupak kojim liječnik promatra organe pomoću posebnog uređaja), zatim bakteriološke pretrage, OGTT i određivanje protoka krvi u maternici. Složenije pretrage uključuju određivanje kariograma s prikazom kromosoma, određivanje lupus antikoagulansa, antikardiolipina (ACA), antinuklearnih protutijela ( ANA), određivanje fibrinogena, trombocita te aktora koagulacije.
Za kraj - niste jedine, događa se prečesto, stvar je prirode, stvar je trenutka, stvar je stanica koje nisu bile spremne prigrliti jedne drugu. Žensko je tijelo čudo i ono sve može. Važno je ne prepustiti se osjećajima krivnje, bijesa i depresije koji se gotovo uvijek javljaju, već prevladati teškoću nakon razumnog vremena, bilo uz pomoć okoline ili pak stručne psihološke pomoći.
Foto: Canva
- Pripremila:
- Matea Hrboka Zekić
