Život je jedan – treba ga maksimalno iskoristiti i uživati u svakom trenutku, a ne dobivati mini živčane slomove jer ne možete naći točno onakve cipele kakve ste zamislili...

Pandemija lagano pada u zaborav i o novim se mjerama ne priča, tako da su se i svatovi vratili na velika vrata kao tema u naše svakodnevne živote. Svi oni parovi koji su nestrpljivo čekali „staro normalno“ napokon su došli na svoje i mogu u miru planirati najvažniji dan u njihovim životima. Ja sam jedna od onih nesretnica koje su čak dvaput morale odgoditi svatove i moram priznati da nisam dramila. Situacija je bila kakva je bila i bilo je sasvim suludo očekivati da se nekome da u okolnostima pandemije feštati do ponoći, s ograničenim brojem gostiju od kojih baš svi moraju imati COVID potvrde.

Svoje sam vjenčanje prebacila na jesen 2022. u nadi da će ovoga puta biti treća sreća. Još neke osobe u mojoj bliskoj okolini organiziraju vjenčanje i slušam kako uzbuđeno pričaju o vjenčanicama, cipelama, pozivnicama, sve se pomno promišlja, traže se najbolji bendovi, slažu se beskrajni popisi... Možda sam otupjela od svega toga jer sam vlastite svatove dvaput odgađala, no ni kad sam prvi put organizirala vjenčanje, nisam bila pretjerano uzbuđena i nisam radila ni najmanju dramu oko svakog detalja. Zapitala sam se jesam li normalna... Jesam li ja loša mladenka? Podijelit ću s vama svoje promišljanje pa zaključite sami.

"Ne zanimaju me tradicionalne, dosadne svadbe s gomilom ljudi koje su mahom jednake."

Nikad se nisam zamišljala kao mladenka, nisam sanjala o princu na bijelom konju niti sam se ikad nešto pretjerano htjela udati. Naročito me ne zanimaju tradicionalne, dosadne svadbe s gomilom ljudi koje su mahom jednake. Svi misle da su posebni, ali, budimo realni, nisu. Ljudi sklapaju brakove svakodnevno, svi imaju vjenčanicu, lijepu frizuru, šminku, u svim svatovima se pleše, pije i jede do sitnih sati. Stvar je samo u tome u kojoj mjeri želiš izlaziti iz tih okvira i želiš li uopće. Ja se nisam ni zaručila. Dečko i ja smo ležali jednog vikenda i gledali serije te spontano prokomentirali da bismo se možda i mogli vjenčati. Bilo je jasno od prvog dana naše veze da je to to, da je on taj moj princ na bijelom konju kojeg zapravo nisam ni sanjala niti maštala o njemu, a dobila sam najbolje od najboljeg, osobu koja savršeno odgovara mom pomalo izazovnom karakteru. Ako postoji sudbina, to je to.

"Uopće nije toliko stvar u vjenčanju - želimo okupiti drage ljude i proslaviti s njima naš dugogodišnji odnos."

Rekli smo u startu da nećemo komplicirati, samo nam je bitno da se ljudi zaista dobro zabave u našim svatovima. Bezbolno smo rezervirali salu, fotografa, prijatelja smo pitali da nam bude DJ u svatovima jer je na njegovim partyjima u Močvari najbolje ikad, našli super gospođu za kolače, organizirali neku logistiku sa strane i to je bilo to. Nikakve komplikacije.

On si je sašio odijelo, ja imam dogovoreno šivanje vjenčanice koja prije svega mora biti udobna jer ne želim da mi se sjećanje na vlastite svatove veže uz traume odlaska na WC jer imam neku haljinusinu koju treba držati pet ljudi. 

Ne nosim štikle pa ih nisam ni za tu priliku kupovala. Prijatelji su mi kupili super šljokičaste unikatne tenisice u kojima mogu plesati cijelu noć. Realno, što nam više treba? Pozivnice nam je dizajnirao bivši kolega dizajner – odmah smo znali točno kakve želimo i savršeno ih je pogodio. I svi pričaju o našim super pozivnicama jer su zaista posebne, naše. Ne znam još kakvu šminku i frizuru želim, to ovisi o tome kako ću se osjećati tih dana i kakva će vjenčanica ispasti. Ne da mi se opterećivati tim detaljima, znam da ću izgledati dobro jer ću biti sretna. I to je najvažnije. Zapravo sam zaključila da je najvažnije znati što točno želiš, tako da će i organizacija vjenčanja ispasti sasvim dobro, bez previše stresa.

Prilikom organizacije nisam se niti jednom osjećala loše, na rubu živaca. Kumu nisam napravila unikatni poklon koji će pamtiti cijeli život. Odvela sam ga na pivo i pitala ga hoće li biti moj kum nakon što smo skupa proveli najbolje studentske dane. I mislim da je to sve normalno. Svatovi će biti samo jedna u nizu prekrasnih uspomena koje smo dečko i ja stvorili kroz život, jednako zanimljiva kao put u Berlin usred izbjegličke krize, Nova godina u Poljskoj kad smo zajedno zarađivali jadnih 7000 kuna, ali smo se „skrpali“ za put, trenutak kad smo kupili prvu zajedničku stvar – unikatni Star Wars sat od gramofonske ploče...

Život je jedan – treba ga maksimalno iskoristiti i uživati u svakom trenutku, a ne dobivati mini živčane slomove jer ne možete naći točno onakve cipele kakve ste zamislili za svatove. Nije vrijedno toga.

Imati veliku obitelj, a ipak se osjećati usamljeno – iz osobnog iskustva otkrivamo kako ublažiti ovo bolno stanje

Foto: Unsplash

Pripremila:
Tihana Sedlar
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.