Digitalni detoks: Odlučila sam jedan dan u tjednu provesti bez mobitela

Mobiteli su za mene nužno zlo. Da, često mi ispunjavaju periode u danu kada mi je dosadno, no primijetila sam da mi je ušlo u naviku uzimati mobitel čak i kada mi nije dosadno, bilo da sam u društvu, gledam seriju, kuham ili radim nešto treće. Na mobitelu provedem dva do četiri sata dnevno (aktivno ili pasivno, npr. Youtube) što ne smatram osobito zabrinjavajućim, no mišljenja sam da gubim svijest o svijetu oko sebe buljeći u ekran mobitela te sam došla do ideje kako napraviti manju promjenu. Kroz četiri tjedna jedan dan tjedno mobitel sam u potpunosti izbacila iz života, a kako je to prošlo, pročitajte u nastavku.

Ovisnost o mobitelu - kada tehnologija postane najveća slabost

Generacija sam koja je već u nižim razredima osnovne škole imala mobitele – one prve na kojima se prvenstveno igrala „zmija”. Od tada sam uvijek imala mobitel i kako je sâm razvoj tehnologije napredovao, on je postao moja desna ruka. Kad god nešto moram provjeriti na poslu, obaviti shopping i saznati što je na akciji, vidjeti kakva će biti vremenska prognoza danas ili što skuhati za ručak – mobitel je moj prvi izbor. I društvene su mi mreže bile zabavne, no u zadnjih nekoliko mjeseci primijetila sam besciljno scrollanje u nadi da ću vidjeti nešto zanimljivo zanemarujući mnoštvo sadržaja koji nudi moj stvarni okolni svijet.

Kada je to počelo utjecati na moj odnos sa suprugom, u smislu da oboje trošimo vrijeme gledajući svatko svoj ekran i eventualno dijeleći smiješne videe i memeove, bilo mi je dosta. Željela sam se opet povezati s njim, biti mentalno prisutna, pričati o teškim ili običnim i jednostavnim stvarima... Onome što nikada ne dođe na red.

Može li jedan dan tjedno bez mobitela utjecati na povezanost?

Predložila sam mu da jedan dan tjedno odmah pri buđenju ne uzimamo mobitele iz spavaće sobe, već da ih ostavimo cijeli dan izvan dohvata. Srećom, nedjelje su za to idealne jer smo obično kod kuće, bez ikakvih planova koji zahtijevaju korištenje mobitela. Prvu sam nedjelju bila vrlo uzbuđena oko ideje i cijeli je dan prošao savršeno: skuhali smo novo jelo, proveli kvalitetno vrijeme zajedno, zajednički se igrali sa psom i zaista sam imala osjećaj da smo se bolje povezali i „narasli” zajedno kao osobe. Toliko mi se svidio osjećaj bez mobitela (koji najbolje mogu opisati kao nesputanost) da sam izbjegavala upotrebljavati ga i u ponedjeljak! Sljedeća je nedjelja prošla slično, zajednički smo proveli dan, no ovoga puta gledajući u isti ekran – TV. To mi nije bila poanta cijelog ostavljanja mobitela, stoga moram priznati da se nisam osjećala ispunjenom kao nedjelju ranije. Nadala sam se kako će ovo biti nešto revolucionarno u našem odnosu, ali stvarnost me ubrzo prizemljila.

Iako smo treću nedjelju zaredom ponovno ostavili mobitele u spavaćoj sobi, suprug je nekoliko puta otišao u sobu provjeriti nešto na mobitelu, za što ja nisam imala razumijevanja. "Što je toliko hitno i bitno da ne može čekati ponedjeljak?!" pitala sam ga. Time su započele moje frustracije te splašnjavanje entuzijazama. Ponovno je dan proveden u gledanju TV-a, a bez pravog povezivanja. Kad je došla iduća nedjelja, moj je mobitel ostao u sobi, dok je suprug nekoliko puta ponovno upotrebljavao svoj, gotovo kao sve ostale dane, no ipak u nešto manjem obimu. Moja ranija frustracija promijenila se u razočaranje te sam tada već praktički odustala od ideje. Sljedeće nedjelje nisam ni predložila da mobitele ostavimo u sobi, a suprug to nije ni spomenuo.

Nije za sve kriv mobitel...

Shvatila sam da mora postojati želja za povezivanjem, novim aktivnostima, praćenju svijeta oko sebe i uživanju u njemu, a da nije nužno mobitel krivac što se ništa od toga ne događa. Iako je kod mene „eksperiment” „uspio”, odnosno počela sam više uočavati što se oko mene događa, da mi scrollanje ne donosi radost te sada svjesnije i s više samokontrole upotrebljavam mobitel (a i gubim manje vremena koristeći ga), uočila sam kako je nekim ljudima iznimno teško u potpunosti se maknuti od njega. Ne mogu reći da je moj odnos sa suprugom nazadovao zbog ovoga što smo probali, no svakako nije napredovao. Po meni, za svakoga vrijedi probati jedan dan napraviti digitalni detoks od mobitela, ali zbog sebe – ako bilo koga drugog prisiljavate da to napravi, vjerujem kako neće biti pozitivnog pomaka.

Osoba koja nema istinsku želju, osjećat će pritisak da radi nešto što ne želi, a osoba koja inicira, osjećat će razočaranje i frustraciju jer se druga osoba ne daje 10 % u ideju. Ja ću nastaviti svjesnije upotrebljavati mobitel jer mi se sviđa osjećaj prisutnosti u vlastitom životu (umjesto online praćenja nepoznatih ljudi i njihovih života) kojim si punim baterije za naredni tjedan, a drugi ljudi mogu odabrati svoj put prema balansiranju između digitalne povezanosti i stvarnog života, svjesni vlastitih potreba i prioriteta.

Foto: Pexels, Freepik

Pripremila:
"Doći će kad se najmanje budeš nadala!" - Ne, neće! (osobna priča)

Pročitajte još

"Doći će kad se najmanje budeš nadala!" - Ne, neće! (osobna priča)

"Doći će kad se najmanje budeš nadala!" - Ne, neće! (osobna priča)