Jedan sam od onih iznajmljivača koji ljeti sele iz stana u "garažu" - je li to pohlepa ili nužnost?

Kako dolazi ljeto, tako se povećava broj onih koji na društvenim mrežama glasno izražavaju svoje nezadovoljstvo malim iznajmljivačima, odnosno privatnim smještajem. Prema mišljenju mnogih oni su najveći lopovi u državi koji za „dva mjeseca“ prikupe financijska sredstva od kojih bezbrižno žive ostatak godine. Koliko ste puta čuli da se iznajmljivači „presele u garažu pa iznajmljuju svoj stan“? Naravno, to obuhvaća samo i isključivo iznajmljivače na moru. Iznajmljivači u ostatku Hrvatske, gdje se turizam odvija preostali dio godine, pošteđeni su takvih komentara. I to je tema o kojoj danas želim pisati jer mi se bliži vrijeme za selidbu... Ne u garažu, već u uređen ljetni stan koji je prilagođen svim mojim potrebama.

Zimi želim uživati u velikom stanu s najljepšim pogledom

Ako imate sobe ili apartmane za iznajmljivanje, onda najčešće imate nekoliko smještajnih jedinica. Neke su veće, neke su manje, neke imaju ljepši pogled, neke nemaju, neke su s velikom terasom, druge imaju balkončić… A ako je sve to u obiteljskoj kući koju su gradili vaši roditelji ili bake i djedovi, onda negdje imate grijanje, a negdje nemate. Suprotno popularnom mišljenju, zime na obali znaju bili hladne. Posebno onda kada bura zapuše nekoliko dana i „donese“ česte prekide u opskrbi električnom energijom, a vi ste odlučili ostati u stanu koji se može grijati isključivo klimom. Ne preporučujem!

Dakle, zimi želim uživati u svim kvadratima stana s najljepšim pogledom. Želim prvu jutarnju kavu piti gledajući kako se more plavi pod Velebitom ili kako se bijeli od bure. Želim uživati u blagodatima centralnog grijanja. S druge strane, budući da je stan s najljepšim pogledom dvosoban, a ja sama, to ostavlja poprilično neiskorištenog prostora. Prostora od čijeg iznajmljivanja živimo. Iako sam zaposlena tijekom cijele godine, to ne znači da se ne moram zamarati financijama. Danas se svi moraju zamarati financijama…

Gosti i njihov komfor trebali bi biti na prvome mjestu svim iznajmljivačima

Održavanje kuće za iznajmljivanje zahtjeva konstantne renovacije, ulaganja i proširivanje ponude dodatnim sadržajima osim ako ne želite iznajmljivati stanove s namještajem od pokojne bake, a sve to košta. Ne kažem da nije isplativo iznajmljivati, ali ako su ti financije bitnije od komfora, želiš malo uštedjeti i investirati, a ne samo (pre)živjeti od sezone do sezone, velika je vjerojatnost da ćeš se u nekom periodu seliti „u garažu“. Često taj preuređeni stan bude baš u nekadašnjoj garaži ili nekom drugom izoliranom dijelu kuće, tako da se možemo odvojiti i u miru tuširati po završetku smjene. Svi oni koji su odrasli s iznajmljivačima znaju da su gosti i njihov komfor uvijek na prvome mjestu. Ipak se radi o poslu.

Odmalena te upozoravaju kako da hodaš, da ne sušiš kosu tako dugo, ne pališ perilicu rublja tako kasno…. I ta famozna garaža izgledom je najčešće daleko od garaže. S obzirom na to da ljudi ondje provode ljetne mjesece godinama, to najčešće postane lijepi mali stan prilagođen potrebama onih koji u njemu žive. Znam popriličan broj obitelji koji su si „garažu“ preuredili tako da se više i ne sele u „veliki stan“. Posebno ako su već u godinama jer najljepši pogled i veliki stan često podrazumijevaju popriličan broj stepenica.

Ljeti prelazim u drugi stan otkad znam za sebe

Osobno selim otkad znam za sebe. Toliko da već pomalo i priželjkujem tu selidbu jer ju povezujem s početkom ljeta i življeg doba godine. Selidba u manji stan čini mi se smislenom iz više razloga. Prvi je taj da ljeti sve svoje slobodno vrijeme provodim vani te u stanu doista samo spavam pa mi baš i ne treba velika kvadratura. Usto, život na otoku skup je. One cijene na koje se svi žale i koje plaćaju za vrijeme godišnjeg, mi plaćamo cijelo ljeto. Velika većina njih ostaje slična i zimi jer „treba se uračunati i trajekt…“ Također, dostupnost poslova na otoku u periodu izvan sezone veoma je skromna pa većina obitelji živi isključivo od turizma ili im turizam čini glavninu prihoda. To znači da im tisuću do dvije eura koje će dobiti selidbom u manji stan čini ogromnu razliku u kućnom budžetu jer im je to plaća koju treba raspodijeliti na cijelu godinu.

Iako ću nekima biti škrta i proračunata bodulka koja se seli da bi vlastiti stan iznajmila i uzela gostima „zadnje pare iz džepa“, ja na to gledam malo drugačije. Meni je to selidba koja mi omogućava da imam najbolje od oba svijeta - veliki stan uz uživanje u pogledu zimi te mir i tišinu u nešto manjem prostoru ljeti. Komoditet veći dio godine uz kompromis koji mi omogućava sav taj komoditet. Da, vjerojatno bih preživjela da ostanem u velikom stanu te imam manji prihod od iznajmljivanja te godine, ali novac još nije počeo padati s neba. I još uvijek nisam dovoljno bogata da mi dvije do tri tisuće eura ne predstavljaju ništa u životu. Osobno moram raditi nekoliko mjeseci po 40 sati tjedno za prihod tog jednog stana. Ne isplati li mi se onda preseliti i popraviti vlastiti budžet? Tko zna što nas čeka dogodine. Ili, kako bi rekla moja baba: „Doći će zima…“

Sve u svemu, ne vrijeđam se na spominjanje garaže jer neke od najljepših uspomena nastale su upravo u toj garaži koja je uređenija od dobrog dijela stanova za dugoročni najam koje sam imala priliku razgledati dok sam studirala. Ta je garaža za mnoge iskorištavanje onoga što imaš na najbolji mogući način. Da, možda spavamo na drugom mjestu, kuhamo u manjoj kuhinji i iskorištavamo dnevni boravak kao dodatnu spavaću sobu, ali dok god je to ono što mi plaća račune, za razliku od tuđih mišljenja i komentara, nastavljam se pakirati dva puta godišnje!

Foto: Unsplash