Imate li dojam da vas bombardiraju negativnim vijestima? Vjerojatno ste u pravu…

Prošlo je već par godina otkako sam na Facebooku blokirala veliku većinu stranica jer jednostavno nisam mogla svakodnevno pratiti vijesti koje su mi servirali. Kap koja je za mene prelila čašu, bila je vijest o tome kako u obitelji poznatog nogometaša stiže prinova. Iako je to bilo prije nekoliko godina, sjećam se trenutka kada sam otvorila tekst i pročitala kako je vijest obznanila vidovnjakinja. Tada sam ugasila mobitel, otišla na računalo i blokirala većinu naših najpoznatijih medija i dobar dio onih iz susjednih država. To je funkcioniralo toliko dobro da kada je počela pandemija SARS-CoV-2 virusa, nisam imala pojma da se nešto događa sve do početka veljače.

Sami smo krivi što smo okruženi negativnim vijestima - pitate se kako?

Ipak, razno-razne stranice svakodnevno mi iskaču na feedu, što mi znatno otežava zadaću da ih sve blokiram. Usto, iako ih ne pratim, često mi iskaču objave koje su komentirali moji prijatelji. I pogodite što? To su skoro uvijek objave u čijim se komentarima ljudi svađaju, psuju i vrijeđaju. Rijetko mi izbaci objavu u čijim se komentarima ljudi podržavaju, obasipaju jedni druge lijepim riječima i dijele si komplimente.

Zašto? Kao i većina stvari u današnjem svijetu... Zbog zarade. Ne, ne mislim da je netko od mojih prijatelja plaćen da ulazi u rasprave na bespućima interneta, upravo suprotno, on tu raspravu plaća na najskuplji mogući način - svojim vremenom. Vremenom koje je proveo na internetu čitajući stotine ogorčenih i zlonamjernih komentara, a na račun kojeg će plaću dobiti netko drugi.

Naslovi s negativnom konotacijom postižu značajno veći angažman od onih s pozitivnom

Prema nedavno provedenom istraživanju u kojem se analiziralo preko 105 000 naslova na jednoj stranici, naslovi koji su bili negativni, postizali su znatno veći angažman nego oni koji su u naslovu imali pozitivne sintagme. Istraživanje je čak pokazalo da je za svaku dodanu negativnu riječ u naslovu, posjećenost teksta rasla za 2,3 %. To baš i nisu male brojke, no poanta je u tome da smo u konačnici mi krivi što nas okružuju lošim vijestima. Vjerujem da ste primijetili da većina nas voli popratiti šokantne, dramatične i negativne priče te da ćemo se češće „pokačiti“ u komentarima s nekim s kim se ne slažemo, nego što ćemo iskazati svoje zadovoljstvo nečijim komentarom.

Objave s lijepim vijestima i pozitivnim naslovima prolaze nezapaženo. Upalimo Facebook, skrolamo i upijamo što sve ne valja u svijetu. Vidimo grozne stvari koje nas okružuju i šokantne događaje s druge strane planeta. Punimo se negativnim vijestima, a onda palimo društvene mreže kako bismo sve to ponovili. Dodatno istražujemo užase s kojima su nas upoznali. A dok se mi svađamo online, netko zarađuje jer dok se svađamo u komentarima, iskorištavamo određenu platformu.

Vidimo oglase koji omogućavaju da je naše korištenje tih platformi besplatno. Dajemo im informacije o tome koji nas sadržaj zanima. Na njega klikamo. Njega komentiramo. Njega dijelimo. Prije ćemo izraziti svoje neslaganje s nekom temom nego slaganje jer su nas tako naučili otkad smo online i na društvenim mrežama. Takvim ćemo komentarima postići bolji angažman, a bez obzira na to htjeli mi priznati ili ne, volimo postići angažman.

Osjećamo se važnima kada potaknemo raspravu, osobito ako drugi podržavaju naš stav

Osjećamo se priznatima onda kada netko validira naše mišljenje i naš stav. Osjećamo se važnima kada uđemo u raspravu s nekim pa se u tu istu raspravu uključi još petero ljudi jer u tom trenutku komuniciramo sa svima njima. Njima kojima je naše mišljenje očito važno jer inače ne bi gubili dragocjeno vrijeme raspravljajući se s nama. I tu smo samo djelomično krivi. Unatoč tome što znamo bolje, još uvijek sudjelujemo u negativnim i nekonstruktivnim raspravama. 

Pripadamo generacijama koje su rasle s društvenim mrežama, ali i generacijama uz koje i zbog kojih su društvene mreže rasle. Neki od nas otvorili su svoje Facebook profile čim je Facebook postao dostupan, što nas zapravo čini veoma ranjivima jer nismo imali pojma kako će stvari funkcionirati na platformi te veličine.

Sada bismo već trebali znati bolje. Trebali bismo promisliti o tome na što želimo usmjeriti svoju pažnju i na što ćemo potrošiti slobodno vrijeme. U zadnje vrijeme sve češće primjećujem da izbrišem komentar koji sam krenula napisati u nekoj online raspravi s mišlju: "Kakvu korist imam od ovoga?" Ako se i odlučim komunicirati s drugima u virtualnom svijetu, trudim da to činim pristojnim rječnikom i argumentirano, u konstruktivnom i pozitivnom tonu.

Ono što napišemo online, zauvijek ostaje u nekom našem digitalnom otisku. Kako se želimo predstaviti? Želimo li doista da uz naše ime izlaze komentari puni uvreda i napadanja? Bismo li takve komentare izrekli u raspravi uživo? Ili bismo ipak zastali i prilagodili obraćanje osobi koja je ispred nas?

Kada ste zadnji put ostavili na nekom profilu komentar podrške?

Zato vas pozivam da promislite prije nego što napišete negativan komentar isključivo s ciljem pisanja negativnog komentara. Umjesto toga razmislite kada ste zadnji put komentirali nešto pozitivno? Kada ste pohvalili neki tekst koji vas se dojmio? Kada se sudjelovali u raspravi na temu koja vas istinski zanima i koju podržavate? Ako je to rijetko, kao kod mene, poradimo na tome. Ostavite komentare podrške tamo gdje možete. Pohvalite male promjene. Lajkajte i komentirajte tekst nekog lokalnog portala o posađenom cvijeću uz šetnicu ili novom dječjem igralištu. Negativno prevladava zato što stvara veću dobit, ali našim online ponašanjem možemo pokazati svom algoritmu što kod nas više prolazi.

Osobno želim da to bude algoritam koji će mi pokazivati i dobre vijesti. Takvo online okruženje puno bolje utječe na nas nego dramatične vijesti koje nam se serviraju, a koje u većini slučajeva nemaju nikakvog doticaja s nama. U takvom okruženju želim provoditi svoje vrijeme online!

Foto: Canva

Pripremila: