"Trijezni listopad": Povremeno ispijanje alkohola može se pretvoriti u problem
Uvijek sam bila tip osobe koji je svoje planove slagao na početku jeseni, a ne na početku godine. Ljeto je ove godine stvarno bilo dugo i toplo, a završetak ljeta dao mi je priliku da u miru reflektiram sve ono što se događalo. Ovo sam ljeto puno bolje postavila privatno-poslovnu granicu te sam slobodno vrijeme provodila uživajući na plaži. Također, imala sam puno više energije i družila sam se s ljudima kad god sam za to imala priliku, a to do sad baš i nije bilo tako. Međutim, gledajući fotografije ljeta koje je za nama i razmišljajući o njemu, primijetila sam i jedan detalj koji me nije baš razveselio, dapače, natjerao me da se zapitam.
U svim tim predivnim druženjima i okupljanjima, ali i u običnim vikend ručcima primijetila sam zajednički lajtmotiv – alkohol. Vikendima se pilo jer je vikend, na eventima preko tjedna jer su ipak eventi, poslijepodne uz ručak / večeru jer, eto, što je malo piva ili lagani gemišt. Popodnevno kupanje idealna je prilika za koktel, a večernje druženje na terasi za malo vina. Uglavnom, shvaćate poantu. Nisam pila alkohol svaki dan, ali definitivno su to bile konzumacije više puta tjedno. Iako sve to još uvijek pripada društvenoj potrošnji ili onome što ćemo liječniku na pregledu opisati kao "konzumiram alkohol samo kad je neka prigoda", morala sam primijetiti da se broj tih prigoda svakako povećao, a s njima i moja zabrinutost. Nakon toga dala sam se i u analizu prethodnog perioda.
Ljetno društvo ili cjelogodišnji suputnik?
Zima i proljeće svakako su se pokazali kao periodi s "manje prigoda", ali opet su tu bila vikend druženja koja su dala svoj doprinos kada je riječ o konzumaciji alkohola. Sljedeći korak bio je promatranje same sebe i svog ponašanja. Primijetila sam da tijekom druženja najčešće ni nemam želju za konzumacijom alkohola, već naručujem jer svi "cugaju", jer je proslava, jer je ovo, jer je ono… Tek tada sam u potpunosti postala svjesna koliko je alkohol ukomponiran u naše društvo i svakodnevicu. Barem u onu koja mene okružuje. Postao mi je toliko uobičajen da ga najčešće ni ne doživljavam kao štetnu supstancu zato što je toliko sveprisutan duži niz godina. No odlučila sam to promijeniti!
Detoks od mjesec dana
Zadala sam si period detoksa koji je trajao mjesec dana. Prvo što sam primijetila u tom periodu jest koliko su me često ljudi nudili alkoholom kada bi vidjeli da ne pijem. Nekada je bilo potrebno više puta odbiti, a nekima ni tada nije bilo jasno zašto točno odbijam nazdraviti s njima. Nerijetko bih izmislila da sam popila tabletu zbog glavobolje koju ne smijem kombinirati s alkoholom jer je nekima bilo neshvatljivo da si kao odrasla osoba samostalno ograničavam konzumaciju alkohola. Bio je to mjesec s "puno glavobolja"…
Promatrajući sebe i svoje okruženje u tom periodu, potvrdila se ona koju su nam roditelji tako često ponavljati tijekom odrastanja "možeš se zabaviti i bez alkohola". Dapače, često sam se i puno bolje zabavila, ali i daleko manje potrošila u izlascima. Kada sam shvatila da mi je izlazak jednako dobar i bez alkohola, počela sam uočavati i druge pogodnosti poput izostanka mamurluka, smanjenja nervoze nakon izlazaka, manje pravih glavobolja… Sve to zajedno rezultiralo je puno bolje provedenim vikendima sada kada nije bilo perioda triježnjenja, a samim time i boljim tjednima jer sam u njih ulazila odmorna i ispunjena.
Nove navike
Zbog svega toga odlučila sam si značajno ograničiti unos alkohola u doglednom periodu. Većina mojih bližnjih u proteklih me mjesec dana prestala nuditi nečim alkoholnim u svakoj prilici i neprilici, a i ja sam sama počela jasnije komunicirati da ne želim popiti ništa alkoholno te da to nije podložno diskusiji. Iako znam da to ne znači da više nikada neću okusiti alkohol, trenutačno sam zadovoljna svojim uvidima koje svakako želim produbiti. Uz to, dobila sam priliku i za usavršavanjem mocktaila koji su me stvarno iznenadili svojom raznolikošću. Jednom kada se alkohol vrati u moj život, znam da ću biti puno pažljivija u njegovoj konzumaciji jer, unatoč njegovoj sveprisutnosti, ipak je riječ o visoko štetnoj supstanci bez koje možemo.
Zaključak
Iako smatram da moja konzumacija alkohola još uvijek nije prešla u kategoriju koja bi me trebala zabrinjavati, kao netko tko je itekako upoznat s ovisnostima, željela sam se udaljiti još nekoliko kategorija unazad. Nije uvijek i svima jednostavno. Neki imaju puno veći problem s alkoholom te mu je potrebno tako i pristupiti jer u tom slučaju jednostavno "neću više piti" najčešće i nije toliko učinkovito. Ili traje do prve sljedeće prilike. Ako je situacija takva, važno je znati da se uvijek možemo obratiti nekome za pomoć. Prva linija uvijek su liječnici obiteljske medicine koji vas mogu uputiti u obližnje savjetovalište, centar za ovisnosti ili nadležnom psihologu ili psihijatru. Bez obzira na lakoću kojom se alkohol uvukao u našu kulturu življenja, na nama je da budemo što svjesniji te prisutnosti i njegovog utjecaja na nas.
Foto: Canva
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice