Sadašnji školski sustav nije idealan, no ne mislim da je sve tako loše
Prije petnaestak godina završila sam osnovnu školu i nakon toga je uslijedio uobičajeni put – srednja škola, fakultet i zaposlenje. Možda se ne sjećam svega što sam učila, ali pamtim pojedine profesore, šale i priče koje su govorili, prijatelje iz školskih klupa, savjete, razgovore pod velikim odmorom i školske izlete. Zato je jesen savršeno vrijeme za pričanje o školskom sustavu koji je ovih dana poprilično kritiziran. Dakako, nije idealan, no je li baš sve tako crno? U ovom bih se tekstu htjela dotaknuti osnovne škole jer je obavezna. Međutim, sve što ću spomenuti, može se primijeniti i na ostatak školovanja.
Koliko se školski sustav mijenja?
Koliko se školski sustav (ne)mijenja najbolje će reći oni koji su u njemu više godina. Bilo da su predavači ili imaju više djece pa su s njima prolazili kroz školu te mogu usporediti. Ja se i sada jako dobro sjećam sendviča koji je koštao pet kuna, pisanja zadaće i učiteljice koje sam se bojala. Danas nema sendviča ni za jedan euro, učitelji nemaju toliki autoritet ni uživaju strahopoštovanje, a zadaće moraju biti interaktivne i zabavne da bi uhvatile dječju pažnju. Dakle, ipak se je nešto promijenilo. No i dalje je školski sustav takav kakav je i trebat će još vremena da promjene istinski zažive. Nisam ljubitelj generaliziranja, ali uči se puno više teorije bez praktične primjene i to napamet, a ne s razumijevanjem te su same teme upitne relevantnosti.
Ipak, nije čitav sustav loš i kako je već obavezan, kada se malo odmaknemo od "lova" na petice, priznat ćemo si da je škola puno više od štrebanja za ispite. To je učenje o autoritetu, disciplini, prioritiziranju, snalaženju, socijalizaciji, raznolikosti... Ne može zamijeniti kućni odgoj, ali može pridonijeti učenju poštivanja pravila, pristojnom ponašanju, disciplini, izvršavanju obveza i posljedicama njihovih neizvršavanja.
Svaka školska obaveza uči nas nečemu
Kada sam išla u osnovnu školu, moj dnevni raspored bio je jasan. Po povratku iz škole, slijedio je ručak, a potom pisanje zadaće. Tek kada je bila napisana, mogla sam se družiti s prijateljima. Navečer je trebalo pripremiti ruksak i odjeću za sljedeći dan. Sada se te nekadašnje "velike" obveze čine smiješnima, ali naučile su me disciplini i uz pomoć njih razvijala sam druge dobre navike.
Zadaće nisu tu da ih pišu roditelji. Možda im je prvotna namjerna ponavljanje gradiva, ali također uče snalažljivosti, promišljanju o naučenom i donošenju zaključaka. Isto tako, tu su da nauče o uzroku i posljedici. Jedinice su tu da ih dijete ispravi i nauči se odgovornosti, a ne da roditelj prijeti profesoru. Osnovnoškolac treba mobitel da ga roditelj može nazvati te, stoga, ne treba koštati kao mjesečna plaća jednog roditelja jer kakvu mu to poruku šalje?
Učitelji su i mentori
Škola je razdoblje odrastanja i sazrijevanja, vrijeme u kojem se otkrivaju hobiji, interesi i nova zanimljiva područja s kojima se još nismo susreli. Zbog toga učitelji nisu samo učitelji, već su i mentori. S obzirom na to koliko sati provode s djecom, često postaju njihovi uzori i osobe od povjerenja, odnosno osobe koje će pamtiti kroz cijeli život. Nažalost, neće uvijek biti riječ o lijepim uspomenama na učitelje ni na razredne kolege. Škola nas sve treba učiti odgovornosti i ustrajnosti, ali, nažalost, možemo svjedočiti i o tome koliko ovaj sustav može biti težak te tako slušamo priče o raznim oblicima nasilja. Odgovornost je na nama, na roditeljima da slušaju i zaštite dijete te na svima nama bližnjima da pružimo ruku najmlađima.
Možda ne možemo promijeniti cijeli školski sustav, ali...
Zakoračili smo u jesen i započela je nova školska godina, a s njom i nove školske lekcije, zaljubljivanja, izleti, treninzi... Djeca su krenula u nove avanture, a mi koji više nismo u školskim klupama, sjećamo se tih dana s blagom nostalgijom. Što ste vi voljeli tih dana i čega se ili koga najradije sjećate? Koje savjete dajete svojim školarcima?
Možda ne možemo promijeniti cijeli školski sustav, ali možemo suosjećati sa školarcima jer su njima njihove brige u tim trenutcima najveće. Vjerojatno nas neće shvatiti ozbiljno kada im kažemo da će im nekada ti dani nedostajati, ali ih možemo potaknuti da razvijaju prijateljstva, da slušaju, ali i preispitaju profesorove riječi, da dodatno istražuju teme o kojima su učili i da se u svemu tome trebaju zabavljati.
Foto: Canva
- Pripremila:
- Goranka Rakić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice