Je li manjak kilograma i visine razlog za brigu?

Moje dijete rodilo se nešto sitnije. Sada nakon godinu i osam mjeseci nakon još uvijek je sitno. Dakle, u usporedbi sa svojim vršnjacima, sitnija je i nešto niža. Mama kao mama, uvijek u svemu vidi problem i razlog za brigu. Dugo vremena moj život svodio se na stalno razmišljanje o rastu i razvoju, o tome jede li moje dijete dovoljno i izračunavanju percentilnih krivulja - sve dok si nisam rekla da je dosta i odlučila uživati u svojem djetetu.

Rođena kao sitna beba

Moja beba rođena je u terminu, a u 38. tjednu u trenutku rođenja pripadala je 30. percentilu što znači da je 30 % djece rođeno u tom terminu bilo manje od nje, a 70 % veće. Naš napredak prvih nekoliko mjeseci bio je jako izazovan. Beba jede normalno, doji uz dodatak formule, ali ne dobiva na kilaži koliko bi trebala. Uvijek bi dobivala na donjoj granici. Patronažna sestra nekoliko puta uputila nas je kod pedijatra baš zbog toga, no pedijatrica nije smatrala da je to toliko kritično jer beba u svemu napreduje. Ne gubi na kilaži, ne stagnira, već dobiva polaganim tempom. I tako smo funkcionirali dvadeset mjeseci, sve do danas.

Pritisak okoline na majku

Na mnoge događaje i obiteljska okupljanja nisam otišla jer mi je bio "pun kufer" ispitivanja zašto je moje dijete tako sitno i je li s njom sve u redu. Nitko nije pridavao pažnju što puže, kreće se, a, u konačnici, i hoda. Ni što viče mama, tata i jede sve redom, a ne sabotira jelo. Neću ni napominjati usporedbe s drugom djecom i ostala nepotrebna pitanja. Nije ničiji problem ako je tuđe dijete veće od mojega ili ako tuđe dijete nosi veću veličinu odjeće. Koliko god da je teško, ova situacija naučila me da djeca nisu stvorena za raditi usporedbe. Jednogodišnjak s 11 kilograma može biti jednako zdrav kao onaj s osam kilograma. Nije sve u brojkama.

Specijalistička obrada

Iako me pedijatrica stalno uvjeravala da je sve u redu, na moj zahtjev upućeni smo kod endokrinologa. Naravno, s djetetom je sve uredu. Čak su mi natuknuli komentar da ne može svatko imati dijete košarkaša što me u tom trenutku dodatno utješilo. Moje dijete sada, sa svojih dvadeset mjeseci, stalno se kreće između 10. i 15. percentila. Sitnije je građe, ali zato jede sve – od brokulice, mesa, tjestenine i Čokolina.

Nemojmo si kvariti uživanje u djeci

Ja sam si, naravno, pod utjecajem okoline dugo vremena stvarala grč u želucu jer nikada nisam na moje dijete gledala kao da je sve u redu. Barem bih u igri s njom gledala kako ima sitnije prstiće od drugih i nema one obraščiće koje svi vole ljubiti i stiskati. Otkad sam se riješila tog problema i prestala uzimati tuđe komentare k srcu, moj život puno je ljepši i jednostavniji. Uživam u svojem djetetu jer mi je samo danas ovako mala, a sutra će biti barem malo veća.

Foto: Canva

Tagovi:

Prikaži

#ostalo

#osobno

#djeca i odgoj

#majčinstvo

#roditeljstvo

#osobna priča

#dijete

#briga o djetetu

#beba

#sitnije dijete

#manje dijete

Pročitajte još

Što učiniti kada beba ne priča? Evo kada je vrijeme za uzbunu i kako možemo potaknuti govor

Što učiniti kada beba ne priča? Evo kada je vrijeme za uzbunu i kako možemo potaknuti govor