Visok krvni tlak u trudnoći: Prepreka normalnoj trudnoći i porodu

Sve do 31. tjedna svoje prve trudnoće bila sam zdrava i poletna trudnica, puna energije i bez prevelikih trudničkih tegoba i smetnji. Jedno jutro počela sam se osjećati čudno, umorno i malaksalo. Uvjeravala sam se da je to zbog bebe - to je već bio visoki stadij trudnoće, a i smatrala sam da se jednostavno ne mogu stalno osjećati odlično i poletno. Na indikaciju patronažne sestre, koja u našu kuću dolazi zbog drugih članova obitelji, izmjerila sam svoj krvni tlak. Ostala sam u šoku i pomislila da tlakomjer ne valja.

Doktori u šoku

Tlakomjer je to jutro moj krvni tlak procijenio na previsoku vrijednost od 160 / 110. Na svu sreću, moja ginekologinja radila je svoju smjenu i čim sam ju nazvala rekla mi je: "Nemoj se ništa spremati. Odmah dođi." Pri dolasku u ambulantu dočekale su me sestra i doktorica te me primile odmah, prije svih drugih žena koje su već duže čekale svoj red. Nekoliko puta mjerile su mi tlak, ali je on i dalje bio jako visok. Najniža izmjerena vrijednost bila je 160 / 100. Tek u trenutku kada mi je doktorica postavila neka pitanja, shvatila sam da sam već duže imala simptome visokog krvnog tlaka, ali ih nisam prepoznala. Trnci u rukama i nogama, malaksalost, vrtoglavica, zamućenje vida na nekoliko sekundi i problemi s koncentracijom. Ginekologinja me uputila u obližnji KBC i preporučila mi da odmah ponesem torbu sa stvarima jer je znala što slijedi.

Predivan pristup u KBC-u

Kada sam bila na putu prema KBC-u, moja ginekologinja kontaktirala ih je te upozorila da dolazim i uputila u situaciju. Ondje su me dočekali već spremni. Moj tlak nije se nimalo spuštao, a beba i ja polagano smo postajale uzrujane jer smo osjetile da nešto nije u redu. Rečeno mi je da ostajem na hospitalizaciji, ali ne znaju koliko dugo. Dolaskom na odjel obilazi me još nekoliko doktora, uvode mi terapiju Metildope i prate stanje bebe i mene.

Boravak u bolnici

Moja hospitalizacija trajala je sedam dana. Srećom, tlak mi je doveden u normalnije vrijednosti. Nije bio "školski", ali se stalno kretao oko 140 / 85 što je bilo zadovoljavajuće jer nije bilo naglih skokova kao onaj zbog kojega sam završila u bolnici. Dobila sam terapiju koju sam trebala primjenjivati kod kuće, tablete za tlak i Normabel od 2 mg te kontrole svaki tjedan u nadležnom KBC-u. U slučaju i najmanjih simptoma, čudnog osjećaja ili čudne bebine aktivnosti potrebno je odmah javiti se u KBC. Nekim čudom izdržala sam do kraja trudnoće.

Ostatak trudnoće proganjao me nekontrolirani strah od prijevremenog poroda. Nekom srećom uspjeli smo doći do 39. tjedna kada mi je na redovnoj kontroli rečeno da je prije svega potrebno izazvati moj porod jer se tlak može jako čudno i nepredvidivo ponašati ako se trudnoća oduži. Svoju djevojčicu na svijet sam donijela u 39. tjednu. Porod je bio induciran Praepidil gelom i trajao je sedam sati. Bilo je sve u redu, tlak nam nije "divljao" tijekom poroda, kao što se to zna dogoditi te smo sretne i zadovoljne išle kući nakon 48 sati.

Zaključak

Ako ste trudni i osjetite bilo kakve manje promjene i čudne osjećaje, javite se svojem ginekologu. Možda nije ništa, ali nitko vas neće izvrijeđati jer ste došli zbog, primjerice, česte vrtoglavice. I mala promjena, kao i najmanji simptom mogu bitni kobni. Nemojte biti poput mene i reagirati u gotovo krajnjem trenutku te staviti i bebu i sebe u opasnost. Preeklampsija nešto je što dođe samo od sebe - ne možete ju predvidjeti, ali znatno može ugroziti vaš život te život vašeg djeteta i zadati vam cjeloživotne posljedice ako ne reagirate na vrijeme.

Foto: Canva

Osobno: Moje dijete puno je manje od svojih vršnjaka – trebam li se brinuti?

Pročitajte još

Osobno: Moje dijete puno je manje od svojih vršnjaka – trebam li se brinuti?

Osobno: Moje dijete puno je manje od svojih vršnjaka – trebam li se brinuti?