Pauza od faksa koja mi je bila prijeko potrebna – no kako sam se natjerala na povratak?

Sa svojih 22 godine sam bila odličan student čiji je život išao laganim tempom i baš je sve bilo kako je trebalo. U samo nekoliko mjeseci život mi se potpuno okrenuo i doživjela sam što nijedno dijete ne bi trebalo doživjeti. Zbog smrti jednog roditelja, kronične bolesti drugog roditelja i raznih posljedica nisam bila psihički spremna nositi se sama sa sobom svaki dan, a osobito ne vratiti se na studij. Jedino rješenje bilo je staviti fakultet na pauzu pa nastaviti kada budem mogla.

Došlo je vrijeme kada sam mislila da nikada neću nastaviti

Sa svoje 22 godine nisam bila malo dijete koje se ne zna brinuti o sebi i ponašati se, ali sva količina djetinjeg u meni preko noći morala je nestati i bilo je potrebno biti odrasli, razumni čovjek. Osim što mi je bilo preteško priviknuti se na sve, sav svoj bijes usmjeravala sam na sebe te, u konačnici, i za smrt i bolest krivila – sebe. Među svim obvezama, stresom i osuđivanjem okoline mislila sam da se na taj svoj "nesretni" fakultet nikada neću vratiti te da sa završenom gimnazijom nigdje neću moći ni raditi.

Samokontrola i zadovoljstvo

Došlo je vrijeme kada više nisam mogla živjeti tako depresivnim i samoosuđujućim načinom života. S obzirom na stečeni strah od smrti i bolesti prvenstveno sam postigla svoj najveći cilj u životu – postala sam majka i, u konačnici, shvatila sam da želim biti primjer svojoj djeci, a ne da samo tako lako odustanem. I tako sam nesvjesno i optimistično nagovijestila povratak na studij. Ne mogu reći da sam bila uplašena, već sam samo htjela da sve to već jednom započne jer je svaki početak najteži.

Ogromna promjena u svakodnevnim navikama

Moja djeca jako vole spavati i besano provodimo noći jedino kada smo bolesni. No sada je priča malo drugačija. Gotovo svaka moja noć besana je jer učim po noći. Zašto? Jer me moja djeca, moja obitelj i moj dom trebaju preko dana. No nekako sve uspijem obaviti. Trebalo mi je nekoliko tjedana da se vratim u staru "formu" učenja, korisno mi je bilo puno ponavljanja ključnih sadržaja, ali nekako ipak uspijem sve shvatiti – barem za prolazak.

Zaključak

Mlađoj sebi poručila bih da ne odustaje tako lako od sebe. Ako te već drugi osuđuju, nemoj sama sebe. Nemoj se kriviti za događaje na koje nisi mogla utjecati. I, naravno, vjeruj u sebe. Koliku sam samo tremu imala prije prvog odlaska na ispit, a sada mi je to već sasvim normalno i obavim to "onako usput", reklo bi se. Iako mi se život nevoljko promijenio sa svim događajima koji su me zadesili, ovaj put mijenjam ga ja, ali svojevoljno i onako kako ja želim.

Foto: Canva

Pripremila:

Marinela Išasegi Bogdanić

Tagovi:

Prikaži

#osobno

#posao

#smrt

#osobna priča

#fakultet

#bolest

#faks

#povratak na faks

#povratak na fakultet

#vraćanje na faks

#vraćanje na fakultet

#pauza od studija

#emocionalni oporavak

#studentska pauza iskustvo

#studiranje uz djecu

#majčinstvo i studij

#majčinstvo i fakultet

#mentalno zdravlje i obrazovanje

#motivacija za nastavak studija

#kako se vratiti na faks nakon pauze

Pročitajte još

Kako sam uštedjela tijekom faksa i preselila se u grad svojih snova? Nije nemoguće!

Kako sam uštedjela tijekom faksa i preselila se u grad svojih snova? Nije nemoguće!