Napojnica od 15-20 % od iznosa računa duboko je integrirana u kulturu SAD-a, a u Europi nije obvezna

Napojnica, bakšiš ili manča, prema Hrvatskom jezičnom portalu, novac je koji se daje kao nagrada za trud preko cijene usluge. Napojnice su, iako nisu po zakonu obvezne, duboko integrirane u kulturu, ponajviše u Sjedinjenim Američkim Državama gdje su djelatnici u uslužnom sektoru poput konobara jako malo plaćeni, te se očekuje minimalna napojnica od 15-20 % od iznosa računa ili čak više za odličnu uslugu. Konobari tamo od napojnica praktički žive.

U većini europskih država napojnica, naravno, nije obvezna, no nekako se očekuje da zaokružimo račun ili da ostavimo 5-10 % ako smo zadovoljni uslugom. Primjerice, u Italiji i Španjolskoj, gdje sam bila više puta, nikada nisam doživjela da netko na POS uređaju ima opciju za napojnicu. Usluga je u većini slučajeva bila odlična, a konobari pristojni i nenametljivi, no nadasve brzi i uslužni, naročito u Španjolskoj (imajte na umu da u većini slučajeva prvo dobro istražim gdje ću sjesti na ručak ili piće).

U Engleskoj se, primjerice, u nekim restoranima naplaćuje posluživanje kao zasebna stavka na računu (negdje je to 10 GPB, a negdje 10 %, ovisi) i to mi je čak korektno jer odmah znaš na čemu si i ne moraš razmišljati o napojnici. U Japanu je pak gotovo nepristojno ostaviti napojnicu jer se kvalitetna usluga podrazumijeva (što mi je, iskreno, i normalno).

U Hrvatskoj napojnica nije obvezna, no nerijetko se očekuje i ponekad napadno iznuđuje

U Hrvatskoj se uvijek nekako očekivalo da zaokružimo račun ili ostavimo nekoliko kuna u kafiću ili restoranu i to mi nikada nije bio problem, no imam osjećaj da su se očekivanja uvođenjem eura i divljanjem cijena znatno povećala. Ja zaista poštujem vrhunsku uslugu i neće mi biti problem ostaviti napojnicu ako sam zadovoljna, no isto tako ne podnosim naprasite konobare koji gnjave tijekom cijelog obroka i samim time pokušavaju iznuditi što veću napojnicu.

Cijenim kada mi netko nešto ponudi ili da kvalitetnu sugestiju, no istovremeno mrzim kada me konobar spopadne čim sjednem u restoran i odmah ponudi "nešto kratko, Aperol Spritz za damu, možda neko predjelo da krenemo" i slično bez da sam uopće stigla otvoriti meni. Primjerice, to je slučaj u jednom poznatom hrvatskom lancu restorana koji sam, upravo zbog takvog pristupa usluzi, odlučila izbjegavati. Ono što još više mrzim jest apsolutna nezainteresiranost, sporost i bahatost ili očekivanje napojnice iako sam doslovno popila espresso u kafiću.

Kada na kraju obroka plaćam karticom i kada mi se ponudi opcija da ostavim napojnicu na POS-u, najčešće ju ostavim bez obzira na to što nisam doživjela ne znam kakvu uslugu jer mi je neugodno i dovedena sam pred gotov čin, no mislim da kao društvo trebamo početi normalizirati neostavljanje napojnice ako nismo doživjeli ne znam kakvu uslugu. Napojnica bi, po meni, trebala biti opcionalna i očekivana samo ako smo istinski zadovoljni uslugom i hranom/pićem. Također, uz trenutačne cijene u kafićima i restoranima, napojnice su još jedan dodatni udarac na novčanik.

Zaključak

Isto tako trebamo početi normalizirati da su radnici u uslužnim djelatnostima adekvatno plaćeni jer rade nadasve i psihički i fizički težak posao te se ne bi trebali oslanjati na napojnice jer one ne ulaze u prosjek plaće niti će itko na temelju njih imati bolju mirovinu.

*Stavovi u članku odražavaju mišljenje autorice i nisu povezani sa stavovima uredništva.

Kakvo je vaše mišljenje o napojnicama?

Foto: Unsplash

Tagovi:

Prikaži

#ostalo

#osobno

#restoran

#napojnice

#bakšiš

#kafić

#kafići

#osobno mišljenje

#usluge

#uslužne djelatnosti

#napojnica u sad-u

#napojnica u europi

#bakšiš hrvatska

#kultura napojnice

#koliko dati napojnicu

#napojnica u restoranima

#napojnica na pos-u

#napojnica i plaća konobara

#napojnica u japanu

#očekivanja napojnice u hrvatskoj

Pročitajte još

Studiranje uz majčinstvo – osobna priča o povratku na fakultet nakon tragedije i poroda

Studiranje uz majčinstvo – osobna priča o povratku na fakultet nakon tragedije i poroda