Zdrava i uredna trudnoća s redovitim kontrolama zakomplicirala se tijekom poroda

Moja je trudnoća od samog početka bila jako povoljno razdoblje za moje tijelo. Nisam imala nikakvih teških simptoma, gađenja prema hrani, povraćanja i slabosti. Moja se beba razvijala odlično, baš onako kako je bilo potrebno. Na kontrole sam išla redovito te sam došla do 39. tjedna trudnoće kada mi se počinju javljati prvi znakovi da je porod blizu. Teže sam se kretala, nisam mogla spavati, trbuh mi se očigledno spuštao, a u licu sam postala pomalo otečena. Nisam ni slutila da me čeka porod koji će biti pretežak za moju bebu i mene.

Posljednja kontrola u trudničkoj ambulanti

Toga dana bila sam trudna 39+6 tjedana što označava vrhunac trudnoće. Osim bolova u području zdjelice, taj dan nisam imala nikakvih drugih tegoba. Došla sam na kontrolu u trudničku ambulantu. Za vrijeme trudnoće udebljala sam se devet kilograma, krvni pritisak bio mi je u normalnim granicama, a trudova nije bilo. Pregledom je doktorica ustanovila da sam otvorena tri prsta.

Budući da trudova nije bilo, odlučuje poslati me kući uz preporuku da ne moram kretati u rodilište sve dok mi trudovi ne budu pravilnog razmaka na četiri minute (bila je upoznata s udaljenošću moje kuće i bolnice). Ako budem imala kakvih pitanja, bolova i slično, rečeno mi je da nazovem na telefonski broj dotične ambulante te će me sestre uputiti trebam li doći ili ne.

Noć koju su obilježili trudovi i nespavanje

Taj isti dan kod kuće sam radila uobičajene svakodnevne aktivnosti, a istu tu noć, odnosno oko dva ujutro probudili su me intenzivni trudovi. Prvo su bili u razmaku od deset minuta, zatim sedam i na kraju šest minuta. Takve trudove imala sam sat i pol te, na nagovor supruga, telefonski zovem trudničku ambulantu gdje mi govore da "šest minuta nije ništa". Ako dođem, smjestit će me na odjel patologije trudnoće, a za razvoj trudova najbolje je ostati kod kuće i opustiti se što je više moguće. Takve trudove, na svakih šest minuta, trpim do 12:30 te na nagovor supruga krećem za rodilište jer mi više nije imalo smisla biti kod kuće.

Klistir i rađaonica

Dolaskom u trudničku ambulantu dočekale su me sestre i doktorica koji su mi bili i dan prije. Ovoga puta bila sam otvorena sedam prstiju te sam upućena na klistir i nakon njega u rađaonu. Iako sam htjela epiduralnu, već je bilo prekasno za nju. Ono što se tada počelo događati nije bilo nimalo očekivano ni poželjno. Intenzitet trudova značajno je počeo opadati. Primaljama koje su bile oko mene govorila sam da "slabo osjetim trudove", na što je njihov odgovor bio da sam umorna i da ih vjerojatno doživljavam u polusnu.

Nisam znala što da mislim sve dok nije došao doktor i na CTG monitoru uočio da je stvarno jačina trudova jako niska i da mi je potreban drip. Tada je uslijedilo brzo bušenje vodenjaka i drip koji me dodatno izmučio i izmorio. Moja beba nije htjela sudjelovati te se nije dovoljno spustila dolje. Sve to potrajalo je nekoliko sati i u konačnici više nije bilo izbora nego "divljački" tiskati. Nakon epiziotomije i nalijeganja na trbuh moja beba jedva je došla na ovaj svijet. No nije zaplakala.

Hitna intervencija pedijatra

Brzom intervencijom primalje i pedijatra moja je beba tek nakon nekoliko sekundi zaplakala. Apgar rezultat iznosio joj je 5. Razvila je početni oblik upale pluća pa deset dana provodimo u rodilištu zbog liječenja antibiotikom. Moj je oporavak trajao jako dugo s obzirom na to da mi je epiziotomija rađena po cijeloj međici. Ono što nam je uslijedilo bile su kontrole s bebom nakon tri, šest, devet i dvanaest mjeseci života da bi se utvrdilo je li taj porod ostavio posljedice na mozgu, očima ili sluhu. Srećom, ta beba danas je zdravo dijete od dvije i pol godine te je s njim sve u redu.

Je li bilo potrebno čekati toliko dugo?

Ono što mi je jedan ginekolog rekao tijekom našeg boravka u rodilištu jest to da se porod zakomplicirao jer smo beba i ja bile previše izmorene te u trenutku najvećeg naprezanja nisam imala dovoljno snage za tiskanje. Predug boravak bebe u porođajnom kanalu rezultirao je time da beba nije odmah plakala. Srećom, naša priča ima sretan završetak, no da opet ovo ponavljam – nikada ne bih slušala druge i za najblaži trud već bih bila u bolnici.

Foto: Canva

Tagovi:

Prikaži

#osobno

#majčinstvo

#trudnica

#porod

#trudnoća

#dijete

#rodilište

#pedijatar

#beba

#epiziotomija

#fotografiranje u trudnoći

#komplikacije

#rađaonica

#klistir

#ctg

#rađanje

Pročitajte još

Rečenica zbog koje mi se diže kosa na glavi: "Doći će kada se budeš najmanje nadala!"

Rečenica zbog koje mi se diže kosa na glavi: "Doći će kada se budeš najmanje nadala!"