Jesam li pogriješila što sam odlučila promijeniti posao u četrdesetoj godini života?

Imala sam posao koji sam radila punih 15 godina, ali nakon toliko vremena shvatila sam da se tamo više ne osjećam dobro. Izgubila sam ono početno veselje i strast, a posao me više nije ispunjavao. Postao mi je rutina, nešto što sam obavljala automatski, bez dubljeg razmišljanja. Sve sam radila samo da bih odradila, a klijenti koji su mi ranije bili ugodni, počeli su me nervirati. Čak su me i sitnice izbacivale iz takta. U tom trenutku postalo mi je jasno da sam došla do prekretnice.

Mogla sam nastaviti raditi posao koji mi je postao teret i provesti ostatak života nezadovoljna jer već imam četrdeset godina ili se odvažiti i krenuti u nešto novo. Razmišljala sam puno o tome i došla do zaključka da ako već sada ne napravim promjenu, kasnije će biti još teže. Smatram da su četrdesete možda i posljednja prilika za tako velike korake jer osobe s 45 godina rijetko tko zapošljava. Poslodavci obično biraju mlađe, a to je i razumljivo jer su mlađi ljudi često prilagodljiviji i imaju više energije.

Zamalo sam odustala

Odlučila sam krenuti u potragu za novim poslom. Redovito sam pregledavala stranice s oglasima, ali sam znala da se želim u potpunosti maknuti od posla koji sam do tada radila. Administrativni poslovi oduvijek su me zanimali iako nisam imala iskustva u tom području. Unatoč tome, slala sam zamolbe "na sve strane". Međutim, na svaku poslanu prijavu dobivala sam odbijenice. Počela sam osjećati ljutnju i frustraciju, a u jednom trenutku čak sam bila blizu odustajanja.

Sreća mi se osmjehnula u posljednjem trenutku

Ipak, sreća mi se osmjehnula. U drugom gradu, u većoj tvrtki, naišla sam na oglas u kojem su tražili administrativno osoblje. Osim toga, tamo sam imala poznanika kojem sam se obratila za savjet. Napisala sam zamolbu i poslala ju. Ubrzo su me pozvali na razgovor, a nakon kratkog vremena i primili na posao. Naravno, vjerujem da mi je poznanik možda i pomogao svojom preporukom, ali to je realnost s kojom se svi susrećemo. Nije uvijek tako, ali kod nas poznanstva često igraju ulogu, htjeli mi to priznati ili ne.

Trud se isplatio

Početak na novom radnom mjestu bio je izazovan. Radno mjesto bilo je u drugom gradu što je značilo i putovanje, ali vjerujte, svaka minuta truda isplatila se. Sve je bilo novo – posao, ljudi, obaveze – i to me iznimno veselilo. U odnosu na prethodni posao, ovaj je zahtijevao puno više učenja, odgovornosti i rada, uključujući i prekovremene sate. No razlika je bila u tome što sam radila nešto što volim, a kad je tako, ništa mi nije problem.

Zaključak

Moje iskustvo naučilo me da svatko, kada osjeti nezadovoljstvo u svom životu, treba razmisliti i odlučiti se za promjenu, čak i ako ona donosi određene rizike ili izazove. Mnogi će vam savjetovati da ne mijenjate posao, osobito ako ste dugo negdje radili, jer ćete, navodno, previše riskirati ili ste "prestari" za takve poteze. Međutim, smatram da je najvažnije slušati sebe. Nitko osim vas ne zna kako se zaista osjećate i što vam treba. Ostajanje u poslu koji ne volite dugoročno može donijeti samo nezadovoljstvo, loše rezultate i frustraciju. Zato mislim da je ključno biti hrabar i vjerovati u sebe. Promjene nas plaše, ali one često otvaraju vrata za nešto puno bolje i vrijedno truda!

Foto: Canva

Osobna priča: Kako je moje dijete nakon teške prometne nesreće ostalo netaknuto u auto-sjedalici?

Pročitajte još

Osobna priča: Kako je moje dijete nakon teške prometne nesreće ostalo netaknuto u auto-sjedalici?

Osobna priča: Kako je moje dijete nakon teške prometne nesreće ostalo netaknuto u auto-sjedalici?