Od dijagnoze neplodnosti do uredne trudnoće

Porast smanjene plodnosti ili neplodnosti parova jedan je od zabrinjavajućih demografskih trendova s kojim se posljednjih nekoliko godina bori sve veći broj žena i muškaraca. Kako bi ostvarili svoju želju za proširivanjem obitelji, u Hrvatskoj se liječenju godišnje podvrgne oko 10 000 parova, a procjenjuje se da oko 80 000 parova ima ozbiljnije poteškoće u postizanju trudnoće (Poliklinika IVF).

Nakon dijagnosticirane neplodnosti ili smanjene plodnosti mnogim je parovima jedan od prvih koraka pretraživanje osobnih iskustava onih koji se nose s istom dijagnozom te im je svaka uspješna priča veliki vjetar u leđa i nada da će se složeni proces kroz koji prolaze u konačnici isplatiti. Drago nam je što danas možemo podijeliti dirljivu ispovijest naše članice koja je upravo takva - nadahnjujuća i ohrabrujuća za sve žene i muškarce koji su se odlučili podvrgnuti postupku medicinski potpomognute oplodnje (MPO).

Unatoč urednim ginekološkim nalazima, moja prva trudnoća bila je izvanmaterična...

Nakon redovnog ginekološkog pregleda i urednih nalaza ostala sam trudna prirodnim putem, međutim ginekolog je ustanovio da se radi o izvanmateričnoj trudnoći. Tada mi je odstranjen lijevi jajovod, a zbog upalnog procesa bilo je potrebno odstraniti i dio desnog. Kao jedina mogućnost začeća tada se nametnula medicinski potpomognuta oplodnja.

S obzirom na to da smo i suprug i ja željeli djecu, od liječnice smo tražili osobnu preporuku klinike koja radi MPO i nakon dužeg istraživanja, odlučili smo se naš proces započeti u splitskoj Poliklinici Cito. Osim što nam je ona bila najbliža, sigurnost su mi ulijevale brojne pozitivne recenzije.

Početka procesa i danas se prisjećam sa suzama u očima

Nakon svih potrebnih pregleda - mojih i suprugovih ustanovljeno je da je sa "suprugovim plivačima" sve u redu te smo krenuli s mukotrpnim postupkom kojeg se i danas prisjećam sa suzama u očima. Ono čega se sjećam, jest da je proces započeo ubrizgavanjem injekcija u stomak koje su me podsjećale na inzulinske, a koliko sam ih dobila i koliko je trajalo, ne znam ni sama. 

Tijekom redovnih pregleda ginekolog je pratio koliko se jajašaca stvara te jesu li dovoljno zrela za oplodnju. Dočekala naš prvi Dan D - dan kada se embrij umeće u maternicu i tada je uslijedilo prvo razočaranje. "Maternica ne izgleda najbolje pa bismo trebali pričekati", rekli su mi. Prvo šokirana, a potom tužna i razočarana, vratila sam se kući... Nakon dva dana dobila sam temperaturu, povraćala sam te sam hitno prebačena u bolnicu gdje su zaključili da imam upalu jajnika. Jajnici su se smirili nakon sedam dana provedenih u bolnici, međutim trombociti su ludjeli i ni jedan antibiotik nije djelovao. Uslijedila je i sumnja na još jednu tešku dijagnozu - rak krvi zbog koje sam poslana na dodatne pretrage. Cijela trbušna šupljina bila mi je ispunjena cistama... Operacija je bila neophodna.

Odustala sam nakon dvije operacije

Upozorena da mogu očekivati uklanjanje jajnika pa čak i maternice, otišla sam na operaciju koja je, nasreću, prošla dobro. Kada kažem dobro, mislim na to da sam imala jajnike i maternicu, međutim zbog unutarnjeg krvarenja poslana sam na još jednu operaciju koju sam jedva preživjela.

"Ležeći na intenzivnoj i svađajući se s Bogom, ali i sa samom sobom, odustala sam."

Suprug i ja odselili smo u Njemačku s odlukom da ne želimo djecu. Nisam se usudila više pokušavati jer, prije svega, psihički više nisam mogla podnositi sve što je MPO podrazumijevala. Ipak, mali dio mene često se znao zapitati: "Što ako uspijemo ovaj put?" Sada barem ne moram prolaziti terapiju, imam zamrznute embrije, pomislila sam. Nakon duljeg razmišljanja odlučila sam ponovno izvaditi krvnu sliku. Šok i nevjerica! Trombociti su konačno bili normalni. 

Od po život opasnih komplikacija do uredne trudnoće

Kontaktirala sam liječnika koji me uputio u daljnji postupak. Ponovno Utrogestan. Ponovno folna kiselina. Ponovno plava tabletica i oplodnja. Otišla sam. Ovoga puta Dan D imao je pozitivan ishod. Rečeno mi je da nakon dva tjedna napravim test na trudnoću. Naravno, nisam mogla dočekati pa sam već deseti dan napravila prvi test. Pozitivan je! Nisam mogla vjerovati što vidim. Nakon dva tjedna napravila sam tri testa i svi su bili pozitivni, a beta iz krvi potvrdila je trudnoću. 

To nije bilo jedino iznenađenje - cijela trudnoća prošla je bez komplikacija. Rodila sam dečkića od 4040 kg i 55 cm koji uskoro puni dvije godine. I sada kada ovo pišem, imam osjećaj kao da pišem o nekom drugom, no danas imam priču koja može poslužiti kao nada svakoj budućoj majci i ocu kojima treba ohrabrenje u naumu da dobiju dijete. Medicinski potpomognuta oplodnja složeni je proces koji je jednako težak i fizički i psihički, no volja i želja za stvaranjem obitelji mogu biti jače od prepreka koje on nosi sa sobom.

Što podrazumijeva porod u privatnoj bolnici - majka detaljno o cijenama i usluzi poroda u poznatom rodilištu

Foto: Canva/Unsplash

Pripremila: