Smrt je sastavni dio života – treba biti svjestan o istoj
Navodno je Konfucije nekada rekao da ako ne razumijemo život, sigurno nećemo moći shvatiti smrt. Smrt je sastavni dio života, a svijest o smrtnosti istovremeno je svijest o ljudskoj konačnosti i prolaznosti. U logoterapijskoj perspektivi takva svijest dobra je jer nas potiče na odgovorno djelovanje, a osobna odgovornost vrijednost je u logoterapiji koja je preduvjet za sve ostale vrijednosti i neophodna je za smislen život.
Svijest o prolaznosti života nam također može dati priliku da iskoristimo mogućnosti u svakodnevnim situacijama koje nam život zadaje na najbolji način i tako ih pohranimo u vječnost, a smrtni čas nam ponekad otvara pogled na konačni životni smisao, a taj pogled idealan je za ostvarivanje krajnjeg životnog postignuća koji možemo ostvariti, čak i ako do tog trenutka i nismo živjeli smislen život ili barem nismo znali je li i koliko je bio smislen.
Često vidim da je smrt ljudima tabu tema koju treba izbjegavati i s kojom se ne treba suočavati, kao da ju se upravo na taj način odgađa, a potrebno je, barem je takav osobni dojam, o njoj promišljati i razgovarati jer je, kada za nju dođe vrijeme, neizbježna.
Prisilimo se prihvatiti da je i smrt nešto što će se dogoditi
I sama sam relativno rano imala takvo iskustvo zbog kojeg mi je smrt postala stvarna posljedica života, a ne silueta duha u crnom plaštu s kosom u ruci. I moram priznati da je meni lakše živjeti tako nego sa strepnjom od nje.
Logoterapija mi je otvorila dodatne vidike
Prema osnivaču logoterapije Viktoru Franklu, smrt je dio tragične trijade – uz krivnju i patnju – ali se također može pretvoriti u nešto pozitivno i dobro ako se pristupi s pravim stavom. Osoba koja pati od neizlječive bolesti i smrt koja ju čeka neizbježna je i dalje ima priliku "znati kako patiti", odnosno i dalje ima priliku zauzeti stav prema toj bolesti i toj patnji te iz života, takvog kakav je, izvući najbolje što može. Ljudi koji se s teškom sudbinom nose uzdignuta čela najviše se cijene.
Iz tog razloga s vama dijelim nekoliko citata Viktora Frankla o životu, patnji i smrti koji su na mene djelovali jako inspirirajuće i poticajno oko stava da je život najveća vrijednost za koju se treba boriti, ali dostojanstveno, djelujući u svakoj situaciji prema svom najboljem uvjerenju i savjesti.
"Prolaznost postojanja nikako ne čini postojanje besmislenim. Ali u njoj leži naša odgovornost: zato što sve ovisi o ostvarenju u biti prolaznih mogućnosti."
"Čovjek u svakom trenutku mora odlučivati, bilo dobro ili loše, što će biti spomenik njegovu postojanju."
"U našoj žalosti za čovjekom koga smo voljeli i izgubili, on živi i dalje... Predmet naše ljubavi, odnosno naše žalosti, koji se objektivno u empirijskom vremenu izgubio, ostaje subjektivno u unutarnjem vremenu sačuvan: žalost ga uprisutnjuje."
"Nikad ne smijemo zaboraviti da smisao u životu možemo naći čak i kad se nalazimo u beznadnoj situaciji, suočeni sa sudbinom koju ne možemo promijeniti. U takvim trenucima treba svjedočiti o jedinstvenom ljudskom potencijalu u njegovom najboljem izdanju, a to je preobražaj osobne tragedije u pobjedu, preokretanje vlastitog neugodnog položaja u ljudsko dostignuće. Kad više nismo u stanju promijeniti situaciju – dovoljno je da zamislite neizlječivu bolest poput neoperabilnog raka – nalazimo se pred izazovom da promijenimo sebe."
"Živi kao da već živiš drugi put i kao da si prvi put griješio kao što se sad spremaš pogriješiti. Zapravo su prilike da se pravilno djeluje, mogućnosti da se ispuni smisao pogođene reverzibilnošću našeg života."
"Krivo je oslanjati se na izreku da treba dobiti na vremenu u smislu odlaganja nekih ostvarenja u budućnost. Vrijeme ćemo dobiti i spasiti samo time što ga prenosimo i pohranjujemo u prošlost."
Kakav stav vi zauzimate prema konačnosti i je li vas strah smrti?
Foto: Canva
- Pripremila:
- Ivana Raguž
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice