Kako potraga za vječnom mladošću mijenja lice glume i zašto publika sve češće osjeća da se s likovima više ne može povezati?
Gluma je umjetnost prenošenja osjećaja. Dobar glumac ili glumica može nas natjerati da plačemo, smijemo se ili suosjećamo s likom – i to često samo pogledom ili blagim podizanjem obrve. No u današnje vrijeme sve više glumica (ali i glumaca) upotrebljava botoks i filere kako bi zadržali mladolik izgled. Nažalost, ta potraga za vječnom mladošću ima svoju cijenu – lica postaju "zamrznuta", a emocije sve teže dolaze do izražaja. Publika, koja je nekad s lakoćom suosjećala s filmskim likovima, danas sve češće ostaje ravnodušna. Zato se pitamo: "Je li botoks doista uništio glumu i glumački svijet ili je to samo prolazna faza?"
Botoks i gluma – kada lice ne može pokazati osjećaje
Botoks djeluje tako da opušta mišiće lica i sprječava nastanak bora. To zvuči odlično za svakodnevni život, ali u glumi jest problem što lice mora biti "živo" i sposobno pokazati svaku emociju. Kada su mišići lica opušteni do te mjere da se čelo ne može namrštiti ili osmijeh ne može iskreno proširiti na cijelo lice, publika to primijeti. Gledatelji osjećaju da nešto nedostaje, čak i ako ne znaju točno što – likovi jednostavno ne djeluju stvarno. Možda ste i sami primijetili da glumci i glumice na velikom platnu danas izgledaju bolje nego ikada, ali u njihovim izvedbama nešto jednostavno "ne sjeda" kako treba.
Primjeri iz stvarnog života – poznate glumice i njihova iskustva
Mnoge slavne glumice otvoreno su govorile o svom iskustvu s botoksom i filerima. Nicole Kidman priznala je da je upotrebljavala botoks, ali je kasnije prestala jer je shvatila da joj lice više ne može pokazati osjećaje kao prije. Courteney Cox, zvijezda serije Prijatelji, javno je povukla sve filere i rekla da "lice mora imati pokret, pogotovo ako si glumica". Gwyneth Paltrow i Brooke Shields također su isprobale botoks, ali su brzo shvatile da moraju biti oprezne kako ne bi izgubile prirodnu ekspresiju.
(Nicole Kidman, Babygirl, imdb.com)
Jedan od najsvježijih primjera jest Faith Hill u seriji 1883. Iako su mnogi pohvalili njezin performans, kritičari su zamijetili da su pune usne i nepomične obrve djelovale neuvjerljivo u ulozi žene iz 19. stoljeća. Gledatelji su komentirali da takvo lice jednostavno ne pripada tom vremenu i da ih to izbacuje iz priče. Slično je bilo i s Emily Blunt u Oppenheimeru gdje su neki gledatelji primijetili da joj je lice djelovalo "previše savršeno" za povijesnu dramu.
(Faith Hill, 1883, imdb.com)
S druge strane, glumice koje su odabrale starjeti prirodno, poput Sare Jessice Parker, često se kritizira zbog njihova "staračkog" izgleda i izraženih bora. U nekim aspektima čini se kao da je kritiku javnosti nemoguće izbjeći, no možemo se složiti da je za prenošenje emocija kroz glumu ipak lice bez botoksa, bez obzira na bore, puno autentičnije.
Povijesne drame i "moderna" lica – kada autentičnost pati
Nastavno na te primjere, možemo reći da se gledatelji uglavnom slažu da je najgore vidjeti kada glumci i glumice s botoksom, filerima ili umjetnim zubima glume u povijesnim filmovima ili serijama. U takvim pričama publika očekuje autentičnost – lica koja odražavaju život, brige i godine. Kada se na ekranu pojavi lik s besprijekorno glatkim čelom, punim usnama i blještavim osmijehom, jasno je da to nije realno za to doba.
Dodamo li tome tešku šminku ili lošu kostimografiju, to može uništiti cijelu atmosferu filma i gledatelju otežati povezivanje s likovima. Sve češće se na društvenim mrežama mogu pronaći komentari da "botoks uništava povijesne drame" jer likovi izgledaju kao da su došli iz današnjeg kozmetičkog salona, a ne iz prošlih stoljeća.
Što smo izgubili?
Nekada su nas glumci i glumice osvajali iskrenim emocijama i prirodnim starenjem. Sjetimo se samo Bette Davis, Ingrid Bergman ili Meryl Streep – njihove bore i linije na licu samo su dodavale dubinu likovima koje su igrale. Danas, kada su lica često "zamrznuta", redatelji moraju smišljati druge načine kako bi prenijeli emociju – kroz glazbu, dijaloge ili posebne efekte.
No ništa ne može zamijeniti iskrenu ekspresiju lica. Publika to osjeti i sve češće komentira da se više ne može povezati s likovima kao prije. Hollywood s jedne strane od svojih glumaca zahtijeva savršenstvo i besprijekoran, mladolik izgled na crvenom tepihu, no s druge strane i uvjerljive izvedbe na setu.
Čak ni muškarci nisu imuni na ovakve zahtjeve koji su ponekad puno veći i od samog botoksa. Jedan od najvećih glumaca ikada, Brad Pitt, u zadnje vrijeme više se našao na naslovnicama zbog špekulacija o faceliftu nego zbog svog rada. Iako su glumci i glumice oduvijek izgledali izvanserijski lijepo, pitanje jest u kojem trenutku ta ljepota "prelazi granicu" i publika se više ne može povezati s njihovim savršenim, nepomičnim licima.
Zaključak – vrijeme je za povratak pravoj glumi
Botoks je promijenio filmsku industriju, ali ne nužno na bolje. Iako je razumljivo da glumice, a i glumci, žele izgledati mladoliko u svijetu koji ih često osuđuje zbog godina, prava vrijednost glume leži u sposobnosti da prenese emociju, a ne u savršenoj koži. Sve više gledatelja traži autentičnost i cijeni prirodno starenje. Možda je vrijeme da se ponovno počnemo diviti glumcima i glumicama koji se ne boje pokazati svoje godine i emocije – jer prava ljepota i umjetnost dolaze iz iskrenosti, a ne iz injekcije!
Foto: imdb.com / Canva / IG (naderi_center)
- Pripremila:
- Jelena Milić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice