Koje probleme može uzrokovati Bartolinijeva žlijezda i kako ih možemo liječiti?

"Blago ženama, imaju svoju žlijezdu!" rekla je ni jedna žena ikada! Dobra je stvar ta što većina žena nikada nije čula za nju, a loša je stvar nova razina boli s kojom su se susrele žene kojima se barem jednom upalila. U nastavku teksta opisat ćemo što je Bartolinijeva žlijezda, koji su najčešći uzroci i simptomi upale te koje su mogućnosti liječenja.

Bartolinijeva žlijezda (lat. glandula Bartholin) parna je žlijezda koja se nalazi s obje strane vaginalnog otvora, odmah ispod malih usana. Bartolinijeva žlijezda veličinom podsjeća na zrno graška, a od nje kreće izvodni kanal koji je najčešće dugačak oko 1,5 do 2,5 cm. Kroz njega se izlučuje alkaličan sekret koji vlaži predvorje rodnice prilikom spolnog uzbuđenja čime štiti osjetljivo područje vulve.

Upala Bartholinijeve žlijezde rijetka je i pogađa tek oko 2 % žena u reproduktivnoj dobi. Najčešći je uzrok nastanka upale u tom području opstrukcija izvodnog kanala naše žlijezde. Kada tekućina ne može otjecati, nastaje cista. Cista može biti različitih veličina i ne mora nužno biti bolna. Bolna postaje u trenutku kada se inficira. Nakon nastale infekcije može nastati apsces Bartolinijeve žlijezde, a takva je promjena bolna i pokazuje znakove upale. Manje ciste mogu nestati same od sebe, bez posebnog liječenja. U slučajevima kada nastane infekcija, morate se javiti liječniku, najčešće ginekologu.

Premda rijetko kada saznamo zašto je stvarno nastala cista žlijezde, pretpostavljamo da je riječ o infekciji same žlijezde, nakon čega dolazi do zgrušnjavanja sekreta pa time i do začepljenja izvodnog kanala. Najčešći su uzročnici infekcije E. Coli, Staphylococcus aureus, ali i opasnije infekcije poput klamidije ili gonoreje. Osim toga, tijekom spolnog odnosa dolazi o uvećanja žlijezde jer je potrebno više sekreta kako bi sve teklo „glatko“ te može doći do kompromitiranja izvodnog kanala i ponovnog nakupljanja sekreta. Važno je znati da se upala Bartholinijeve žlijezde može razviti i kod žena koje nisu spolno aktivne.

Kada se radi o manjoj cisti, najčešće ni ne postoje simptomi. U slučajevima kada se radi o većoj ili upaljenoj cisti, simptomi mogu biti veoma izraženi, neugodni i bolni. Kada cista nije inficirana, osjetimo bezbolnu kvržicu u području stidnice i koža iznad može biti crvena. Ovakva promjena uzrokuje asimetriju stidnice, ali i ozbiljnije simptome poput neugodnih i bolnih spolnih odnosa, problema prilikom hodanja i sjedenja. U slučajevima kada se radi o inficiranoj cisti s formiranim apscesom, simptomi su puno neugodniji. Hodanje i sjedenje gotovo je onemogućeno. Može se javiti povišena tjelesna temperatura, oteklina, ali i sekrecija gnojnog sadržaja. Ako se ne liječi, može doći do širenja infekcije u okolne organe. U slučaju da se infekcija širi putem krvnih žila, može nastati sepsa. Dakle, u slučaju visoke temperature, jake boli i pucanja apscesa, potrebno je javiti se hitno liječniku u najbližu službu.

Što se tiče dijagnosticiranja promjena žlijezde, priča je jednostavna. Najčešće cistu prvo zamijeti ginekolog tijekom ginekološkog pregleda ili ju žena sama otkrije prilikom tuširanja. Važnost ranog otkrivanja i liječenja promjena u žlijezdi leži u tome što cista Bartolinijeve žlijezde u malenom postotku može uzrokovati rak stidnice.

Mogućnosti liječenja

Cista se inače ne uklanja, ali ako se radi o starijim ženama, cista se ukloni kako bi se isključila mogućnost malignog procesa. Dakle, asimptomatske ciste kod žena mlađih od 40 godina rutinski se ne liječe. Liječimo ih onda kada je nastao apsces (gnoj unutar zatvorene šupljine). Potrebno je javiti se liječniku kako bi se učinila incizija te se sadržaj izdrenirao van. U slučaju bolova preporučuje se uzimanje NSAR lijekova, primjerice ibuprofena, a preporučuje se i izbjegavanje spolnih odnosa dok rana ne zacijeli. Ovisno o samoj količini i vrsti dreniranog sadržaja, može se ordinirati i antibiotska terapija i to antibiotici širokog spektra tijekom 7 do 10 dana. Često liječnik ostavi cjevčicu ili trakicu u samoj rani kako se rana ne bi zatvorila prerano i da se gnoj ne bi zadržao unutar zatvorenog prostora u našem tijelu.

U krajnjem slučaju može se učiniti i marsupijalizacija ciste. Marsupijalizacija ciste kirurški je postupak kojim se krajevi ciste zašiju za samu kožu kako bi cista bila cijelo vrijeme otvorena i neometano se čistila. Žlijezda se može i kirurški ukloniti kada je u fazi da ne postoji upala. Zahvat se izvodi u općoj anesteziji i potrebno je kraće vrijeme ostati u bolnici.

Zbog toga što još uvijek ne znamo koji su točni uzročnici upale žlijezde, nema preciznih smjernica kako bismo trebali spriječiti nastanak ciste, a kasnije i upale. Kao i uvijek, korištenje prezervativa (u svrhu zaštite od prenošenja spolnih bolesti) te redovita higijena mogu spriječiti nastanak infekcije. Osim spolnog sustava, važno je urinarni sustav održavati zdravim te se upravo zato savjetuje konzumiranje dovoljne količine tekućine te se zabranjuje zadržavanje urina.

Za ublažavanje bolova i neugode pomaže ispiranje vanjskih spolnih organa s mlakim čajem od kamilice. Kamilica djeluje protuupalno te smanjuje oteklinu i bol. Topla kupka može olakšati drenažu te tako osloboditi napetost i nakupljenu tekućinu. Ipak, jake infekcije neće proći samo uz pomoć kupke. Infekciju možemo pokušati spriječiti dovoljnim unosom vitamina C i D koji jačaju imunitet te probioticima koji pomažu održati prirodnu ravnotežu vaginalne flore. Prave prevencije za upalu ove žlijezde nema, dok se liječenje sastoji od farmakološkog i kirurškog dijela.

Što se događa u tijelu žene nakon pobačaja i kada je vrijeme za novi pokušaj?

Foto: Canva

Pripremila:
Matea Hrboka Zekić
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.