Na koji način sram sprječava žene da istražuju svoju seksualnost i tijelo?
Iako živimo u vremenu u kojem se o seksualnosti govori otvorenije nego prije, mnoge žene i dalje osjećaju sram, nelagodu i nesigurnost kada razmišljaju o vlastitom tijelu i intimnosti. Upravo je sram jedna od najčešćih emocija koja žene udaljava od istraživanja vlastite seksualnosti, ali i od osjećaja ugode u vlastitoj koži.
O toj važnoj temi razgovarali smo s Adom Reić, seksualnom savjetnicom u edukaciji i jednom od sudionica konferencije "Intima pod pritiskom" – događaja koji na iskren, topao i ljudski način otvara razgovore o tijelu, emocijama, odnosima i intimnosti bez osuđivanja i tabua.
1. Sram se često spominje kao dominantna emocija kada žene razmišljaju o vlastitoj seksualnosti. Odakle on najčešće dolazi i kada ga žene prvi put počnu osjećati?
Sram je jedna od najneugodnijih emocija, emocija koja nosi poruku "Ja ne vrijedim". Počne se javljati jako rano, u dobi od druge godine dijete već počinje osjećati sram i manifestirati ga tako da miče pogled, skriva se iza maminih nogu, ne želi govoriti pred drugima... Baš kao i svaki drugi osjećaj i sram ima svoju ulogu i funkciju – da nas nauči preispitivati neke vlastite odluke i ponašanja, da nas usmjeri. No ovaj sram o kojem pričamo, sram vezan uz vlastito tijelo, osobito uz genitalije – taj sram nikada nije trebao poprimiti razmjere koje je poprimio.
Najveći je problem poticanje srama u najranijoj dobi, onda kada dijete počinje otkrivati svoje tijelo. Najnormalnija, zdrava faza dječjeg razvoja i rasta koju odrasli upropaste posramljivanjem. Baš kao što otkriva da ima nos, prst ili pupak, tako dijete otkrije svoj penis ili stidnicu (koje li slučajnosti da je hrvatska riječ za vulvu – stidnica?). Ono što tada roditelji/skrbnici rade ostaje u dječjoj, a kasnije odrasloj glavi, za cijeli život.
Nažalost, još uvijek je prečesto prisutno posramljivanje, omalovažavanje, kažnjavanje ili ignoriranje u fazama kada dijete istražuje tijelo. Makni ruke, nemoj to dirati, sram te bilo... pritom, ne imenujemo dijelove tijela, a ako ih i imenujemo onda ih nazivamo pogrešno – "tepalicama", umanjenicama.. svakako, poruka koju dijete dobije da se taj dio tijela ne dira i da ga se treba sramiti. Posramljivanje postane još intenzivnije kada dijete, u dobi od 3 ili 4 godine, počinje s trljanjem o namještaj, diranjem spolovila.
Poruke srama češće su upućene ženskoj djeci. Djevojčicama se istraživanje vlastitog tijela, društveno gledano, ne dozvoljava. Takvo dijete izraste u mladu, a poslije odraslu ženu koja i dalje ima isti osjećaj srama vezan uz svoje genitalije. Mnoge djevojke nemaju "samo" osjećaj srama već gađenja, mržnje i odbojnosti. Ako se ipak odlučila istražiti taj dio tijela, onda se javlja i osjećaj krivnje.
Ako je ta ista djevojka odrastala sa strogim religijskim odgojem, onda dodajmo i osjećaj grijeha. Posljedično, imamo ženu koja ima najneugodnije emocije vezane uz svoju seksualnost, nema nimalo zdrav odnos s tijelom i nikada neće moći iskomunicirati što joj ne odgovara, a što bi željela u vezi.
2. Koliko na osjećaj srama utječu odgoj, kultura i mediji – i može li se taj obrazac kasnije "odučiti"?
Mnogo i previše! I zaista nismo svjesni u kojoj nas je mjeri kultura i sve što ide s njom obilježila, oblikovala, usmjerila. Naučena ponašanja, očekivanja, vjerovanja, ideje i stavovi o seksu, seksualnosti, intimi, ljubavi, odnosima. Sve se može nazvati seksualna skripta, kao naša knjiga u koju smo tijekom života upisivali sve.
Kada bismo se usudili malo analizirati vlastitu skriptu pa eventualno i usporediti, bili bismo šokirani koliko je toga tuđe, odnosno naučeno, normirano. Različite kulture imaju različita poimanja seksa, odnosa, ljubavi, prijateljstava. To dodatno govori koliko je kultura važna u oblikovanju individualne seksualnosti.
3. Koji su prvi, realni, koraci koje žena može poduzeti kako bi počela graditi zdraviji i opušteniji odnos prema svojoj seksualnosti?
Prvi korak uvijek je opuštanje. Slika o sebi mijenja se postepeno, ne može se promijeniti na prekidač. Zato je prvi korak neka opuštajuća aktivnost u kojoj se osjećaš dobro, ugodno, udobno i lijepo. Muzika, bazen, ples, samo ležanje – što god, ali da opušta. Zapitati se "Što mogu danas učiniti za sebe, samo za sebe, u čemu ću uživati?" – to je isto važan korak!
Još neki bitni faktori u promjeni su: motivacija (uvijek je važno znati kuda želiš ići, odnosno cilj, a ne od čega želiš otići), drugo – pokret kao iznimno bitan faktor za buđenje tjelesnosti (ples, vježbanje..), treće – atmosfera, naučiti sebi prirediti ugodnu atmosferu (svijetla, glazba), četvrto i možda najvažnije – maštanje. Maštanje budi hormone, hormoni bude tijelo, a mašta radi svašta!
4. U kontekstu konferencije "Intima pod pritiskom" – što biste izdvojili kao najvažniju poruku koju želite da žene ponesu sa sobom?
Biti seksualna znači biti tjelesna, biti kreativna, biti živa. Biti seksualna znači biti dobro u svojoj glavi i tijelu. A odgovornost za užitak je individualna! Hoću reći – ne čekaj da ti partner pogodi želje i prekidače, da svijet postane bolje mjesto i da riješiš sve probleme. Već danas budi, koliko možeš i želiš, sebi dobra.
5. Postoji li neki čest mit o ženskoj seksualnosti koji biste posebno voljeli razbiti?
Ima ih nekoliko, ali evo najčešći, a najnepravedniji – žene manje žele seks od muškaraca. U praksi redovno susrećem žene koje dolaze zbog nezadovoljstva seksualnim životom. Žale se na nedostatak inicijative, strasti, svega što su nekoć u toj istoj vezi imale. I u neformalnom razgovoru s prijateljicama ili poznanicama nerijetko čujem žaljenje na dosadu u vezi. Generalno govoreći, žena ne treba manje seksa od muškarca, niti više, žena samo manje priča o tome jer je društveno neprihvatljivije. Jednaka zabluda kao i da muškarci stalno misle na seks.
Mnoge žene koje dođu kažu da imaju dobrog, kvalitetnog partnera koji ih voli, ali nedostaje im strasti. Kako je to rekla Esther Perrel – "Znam da me voli, ali želim da žudi za mnom." Ono što također primjećujem u radu s parovima, žene češće rade na sebi nego muškarci, opet, naravno, generalno gledajući. Žene će češće mijenjati nešto čime nisu zadovoljne i preispitivati sebe i svoje odnose, stoga nije rijedak slučaj da se žena osjeća usamljeno u toj želji za promjenom, a njen partner stagnira.
6. Postoji li razlika u načinu na koji sram oko seksualnosti doživljavaju žene različitih generacija – i što se tu (ako išta) mijenja?
Čini se da postoji razlika između različitih generacija. Današnje generacije mladih zbilja su fenomen po pitanju seksualnosti. Nikada više dostupnih informacija, nikada slobodnija tijela (u smislu odijevanja), a katastrofalno loše znanje o seksualnosti; o tijelu, anatomiji, načinu funkcioniranja, o emocijama, mislima i o odnosima. Iznenađuje razina neznanja i pogrešnih ideja koje onda dovode do izoliranja mladih, do sve većeg broja mladih koji za sebe kažu da su aseksualni...
Starije generacije naizgled su staromodnije, no čini se da su imali bolje poznavanje vlastitog tijela te da su na seks imali zdraviji pogled. Opet, naravno, to puno ovisi o mjestu gdje su te generacije odrastale, o religijskoj pozadini, o odgoju. Ono što mi je osobno zanimljivo – humor vezan uz seks – danas je seks sveden na vulgarnost ili izaziva sram, a nekadašnji vicevi i šale vezane uz seks bile su ipak drugačije, malo opuštenije.
7. Koliko društvene mreže i "idealizirani" prikazi tijela i seksualnosti mogu pojačati osjećaj srama ili nesigurnosti?
Upravo ti idealizirani i nerealni prikazi tijela, seksa i odnosa, bitan su razlog odustajanja mladih od seksa i "dejtanja". Kada o seksu, predigri, intimi, ljubavi i granicama učiš iz pornografskih filmova, za očekivati je da ćeš se iznenaditi kako sve to u stvarnom životu funkcionira ili, da se bolje izrazim, ne funkcionira. Ne samo iznenaditi nego šokirati.
Najprije, mnogi mladi ljudi imaju iznimno lošu sliku o vlastitom tijelu, baš zbog usporedbe s "ružičastim depiliranim Photoshop tijelima" pa se ni ne želi pokazati pred drugima. Neki se šokiraju kako drugo tijelo izgleda. A najviše njih zbunjeno je time što ti nametnuti, naučeni, viđeni obrasci ponašanja – ne "pale" za njih. Kad svemu tome dodamo nesnalaženje u socijalizaciji, komunikaciji, interakciji – dobiješ mladu osobu od dvadesetak godina koja svoje slobodne večeri provodi kod kuće.
8. Kako stres i svakodnevni pritisci (posao, obitelj, očekivanja) utječu na naš odnos prema tijelu i intimnosti?
Sve je više osoba kojima je svakodnevica postala preživljavanje. Sve je više onih koji se razbolijevaju od stresa. Sve je više parova koji kažu da jednostavno nemaju više, uz sve obaveze, vrijeme za sebe, odnosno za njih. Tijelo sve te dnevne stresove izdržava, a intimnost čeka, do jednog trenutka dok tijelo ne počne popuštati pred pritiskom, a intima nestane...
No da ne završimo u negativnom tonu – sve se to može mijenjati. Ako je seks, a nadam se da jest, aktivnost koja je opuštajuća i zabavna, onda je dobro na vrijeme shvatiti kako bi upravo seks mogao pomoći u tim stresnim i napetim danima. Mnogi parovi griješe u tome što čekaju savršenu priliku za seks, kada su opušteni, nasmijani, bez obaveza, bez briga jer taj se trenutak rijetko dočeka. Zato seks – planirajte! Imajte dejt sa svojim partnerom. Maknite obveze, isključite mobitele, napravite atmosferu i vratite strast u svoja četiri zida.
Zaključak
Razgovor o seksualnosti, tijelu i intimnosti ne bi trebao izazivati sram, nego osjećaj razumijevanja, povezanosti i slobode. Upravo zato su teme koje otvara konferencija "Intima pod pritiskom" važne – jer podsjećaju žene da nisu same u svojim nesigurnostima, pitanjima i emocijama.
Kako ističe Ada Reić, odnos prema vlastitoj seksualnosti gradi se postupno, kroz nježnost prema sebi, osvještavanje vlastitih potreba i stvaranjem prostora u kojem se možemo ponovno osjećati dobro u vlastitom tijelu. S Adom možete zakazati besplatnu 1 na 1 sesiju na konferenciji Intima pod pritiskom u Zagrebu 21.5., kao i poslušati njeno predavanje o tome koje su to tri male stvari koje će napraviti revoluciju u poimanju vaše seksualnosti.
Intima pod pritiskom – informacije o konferenciji
Datum: četvrtak, 21. svibnja 2026., 14:00 – 20:00
Mjesto: HUB385, Franje Petračića 6, Zagreb (uz online prijenos). Ulaznice 75 € uživo / 15 € online
Ulaznice i info: www.radipametnije.eu/konferencija-zagreb
Organizator: Izabela Laura i LOL Event Management
Ne stignete u Zagreb? Online prijenos cijelih šest sati košta 15 €, a snimka vam ostaje dostupna 14 dana nakon konferencije. Ulaznica uživo je 75 €, a uz kod RECENZIRAJ15 ostvarite 15 % popusta. Ulaznice se mogu kupiti do 20. svibnja.
Dolazite u dvoje? Na Entriju vrijedi kod ZAJEDNO uz koji dobivate 1+1, dvije ulaznice po cijeni jedne. 75 € za dvije osobe, idealno za vas i kolegicu, sestru ili partnera.
Foto: Ada Reić / Canva
Tekst napisan u suradnji s konferencijom Intima pod pritiskom i Adom Reić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice