Koje stvari roditelji čine misleći da pomažu djeci, a zapravo im dugoročno otežavaju?

Kao stručni suradnik u školi često uočavam da roditelji pomažu svojoj djeci u najboljoj namjeri, međutim rijetko razmišljaju o tome da im zapravo čine medvjeđu uslugu. Kada dijete tek kreće u školu, susreće se prvi put s izazovima školskih zadataka i ispita i tada su roditeljska uključenost, potpora i podrška nužne. Važno je da se ona s vremenom prorjeđuje jer će u protivnom dijete uvijek biti naučeno na podršku pri učenju, a od iznimne je važnosti za daljnje obrazovanje da zna kako učiti te da to zna činiti samostalno. S djetetom možete kroz osnovnu školu raditi na adekvatnoj organizaciji vremena, izradi rasporeda učenja, iskušavanju raznih tehnika učenja koja će mu odgovarati, provjeravati naučeno, biti podrška u obliku ispitivanja, dodatnog pojašnjavanja i slično, no trudite se izbjegavati zajedničku aktivnost učenja. Često to spadne na učenje umjesto djeteta te njegovu naviku na „lakši put“.

Kako biti podrška u učenju, a da ne pretjerate?

Kada pružate svome djetetu podršku pri učenju, važno je voditi računa i o sljedećim mogućim pogreškama. Postavljanje prevelikih očekivanja i pritiska na dijete može rezultirati stresom i anksioznošću što može negativno utjecati na njihovo učenje. Nadalje, kritiziranje djeteta zbog grešaka umjesto pružanja konstruktivne povratne informacije i podrške može smanjiti samopouzdanje djeteta i demotivirati ih. Prekomjerno raspoređivanje djetetovog vremena između različitih izvanškolskih aktivnosti može umanjiti kvalitetu vremena koje dijete može posvetiti učenju i školskim obavezama. I posljednje, konstantna pohvala bez konstruktivne kritike može stvoriti lažan osjećaj uspjeha, dok konstantna kritika bez pohvale može demotivirati dijete.

Također, kada pohvaljujete dijete, izbjegavajte generalizacije poput: „Super si.“, „Najbolje znaš matematiku!“ jer takve pohvale nemaju nikakvu svrhu. Djetetu je važno primiti povratnu informaciju o svome radu i trudu konkretnim pohvalama poput: „Sviđa mi se kako si pristupila ovom problemskom zadatku.“, „Kada nisi odustala u pokušavanju razumijevanja zadatka, pokazala si upornost, a to će se isplatiti.“, „Ponosna sam što nisi odustala od čitanja lektire i kada ti je bila naporna i dosadna.“

Dječji sukobi - kada se umiješati, a kada je bolje ignorirati?

Roditelji često čine medvjeđu uslugu djetetu kada se s najboljom namjerom žele „umiješati“ u određene sukobe ili prepreke u vršnjačkim odnosima. I sami možete potvrditi da će većina djece biti protiv uplitanja roditelja u sukobe, no nekada je to zaista potrebno. Pokazalo se da se sukobi u školi mogu najbezbolnije riješiti, a kasnije i prevenirati kroz kvalitetnu komunikaciju roditelja djece koja su u sukobu, no ovo se pokazalo samo kod roditelja koji su obostrano spremni na suradnju, čega je, nažalost, sve manje.

Važno je nekada djetetu dati prostora da određene svađe i sukobe svladaju sami, obrane se kada ih netko zadirkuje s ciljem razvijanja potrebnih kompetencija i vještina za daljnje izazove. Važno je imati na umu da su djeca samo djeca te da nam se nekada čini da se konstantno prepiru i vrijeđaju, a zapravo je to dio njihovog svijeta i načina komuniciranja, izražavanja osjećaja jer još nemaju adekvatno razvijenu socio-emocionalnu regulaciju i vještinu. Posvetite vrijeme razgovoru o osjećajima i jačanju djeteta za suočavanje s njima izazovnim situacijama, a ako dođe do sukoba ili bilo kakvog oblika nasilja, odmah potražite pomoć školskih djelatnika koji će vam onda biti dostupni kao podrška i posrednik u rješavanju problema.

A što s novcem?

Još jedna od čestih medvjeđih usluga koja se u literaturi navodi, jest pružanje prevelike financijske podrške i stvaranje ovisnosti o istoj. Djeca su odmalena ovisna o roditeljima praktički do punoljetnosti, a i kasnije. Važno je kroz vrijeme postavljati granice s ciljem stvaranja kasnije financijske neovisnosti i stabilnosti. Postavljanje granica u ovom je kontekstu vrlo individualno i ovisi od obitelji do obitelji. Primjerice, stručnjaci navode da nije najpametniji izbor dijete nagrađivati novcem za dobivanje dobrih ocjena ili obavljanje kućanskih poslova zbog smanjenja intrinzične motivacije djeteta za obavljanjem određenih nužnih aktivnosti u životu. Nadalje, korištenje novca kao nagrade može stvoriti očekivanje kod djeteta da uvijek trebaju biti nagrađeni novcem za obavljanje bilo kakvih zadataka ili aktivnosti. To može dovesti do toga da djeca odbiju obavljati zadatke ako ne dobiju novčanu nagradu.

Posljednje, kada se novac iskorištava kao glavna motivacija za dobro obavljanje školskih ili kućanskih obaveza, postoji opasnost da djeca izgube osjećaj zadovoljstva i ponosa koji proizlazi iz samog obavljanja zadataka. Pri financijskoj podršci važno je imati na umu sljedeće definirajte jasne granice, poput određivanja dopuštenih iznosa za trošenje i štednju.  Pomažite djetetu da razumije vrijednost novca tako što ćete razgovarati o tome kako se novac zaradi, troši i štedi. Možete im dodijeliti određene obveze ili zadatke kako bi zaradili džeparac ili nagradu. Potičite djetetu da štedi dio svog džeparca ili primanja za buduće ciljeve ili neplanirane troškove. Možete ih potaknuti na otvaranje štednog računa i postavljanje ciljeva štednje.

 

Roditeljska ljubav najznačajnija je stvar svakom djetetu

Sve u svemu, svaka podrška i uključivanje roditelja dobronamjerno je i proizlazi iz roditeljske ljubavi koja je najznačajnija stvar za svako dijete na svijetu. Određenih „opasnosti“ nije na odmet biti svjestan, no svatko čini najbolje što zna, stoga je važno ne biti ni previše strog prema sebi kao roditelju – važno je da dijete zna da ima našu podršku kada ju zatreba, da smo mu oslonac i da cijeni to što smo tu!

Foto: Canva / Pexels