Kako niska primanja roditelja utječu na obiteljske odnose i djetinjstvo?

Ekonomska moć obitelji, točnije novčana primanja roditelja imaju veliki utjecaj na funkcioniranje obitelji. Istraživanja pokazuju da teškoće u vidu niskih primanja roditelja utječu na zdravlje, zaposlenost, obrazovni status, školski uspjeh djece, ali i na emocionalnu stabilnost obitelji općenito (Wagner Jakab, 2008). Niska primanja za sobom vežu i socijalnu isključenost koja podrazumijeva nemogućnost sudjelovanja u svakodnevnom životu zajednice. Sve to i brojne druge činjenice povezane s niskim primanjima roditelja kod njih izazivaju strah da će drugi misliti kako zanemaruju svoju djecu. Naime, živimo u vremenima kada je materijalizam itekako prisutan i, nažalost, dominira nad životnim vrijednostima koje bismo svi trebali zastupati. Na kraju najviše ispaštaju djeca, a ako vas detaljnije zanima ova tema, nastavite čitati!

U Hrvatskoj više od 120 tisuća djece živi u riziku od siromaštva

Iz godine u godinu u Hrvatskoj se povećava broj djece koja žive u riziku od siromaštva. Takva djeca uglavnom nemaju istu startnu poziciju u odnosu na ostalu djecu. Ona nemaju jednake mogućnosti za optimalan rast i razvoj. Toga su svjesni i njihovi roditelji koji se uglavnom trude kako bi se odmaknuli od siromaštva, ali to nije nimalo jednostavno.

Svatko od nas može pomoći tako da u svojoj okolini, s poštovanjem i dostojanstvom, obrati pažnju na one koji imaju manje i pomognu im ne samo materijalno, već i kroz uključivanje u život zajednice. Na primjer, može im pomoći u učenju, pozvati dijete na igru ili rođendan, porazgovarati s njihovim roditeljima koji se osjećaju tužno i bespomoćno te se boje da će drugi misliti kako zanemaruju svoju djecu.

Niska primanja roditelja i negativan utjecaj na djecu

Niska primanja roditelja i socijalna isključenost koja iz toga proizlazi, neminovno utječu na djecu, njihovo odrastanje i odrasli život u konačnici. Naravno da ne treba generalizirati, ali činjenica je da djeca koja dolaze iz obitelji s niskim primanjima, nemaju iste uvjete kao djeca iz obitelji sa stabilnim ili iznadprosječnim primanjima. Takvoj djeci roditelji često ne mogu priuštiti odlazak na školski izlet, na dječji rođendan, na neku od izvanškolskih aktivnosti i slično. O materijalnim stvarima u vidu najnovijeg mobitela ili markirane odjeće i obuće da i ne govorimo.

Sve to dovodi do izolacije djece od strane njihovih vršnjaka koji dolaze iz obitelji sa stabilnim primanjima. Učestalo se događa da su djeca izložena izrugivanju vršnjaka, a suvišno je pisati kako to ima itekako negativan utjecaj na njih, njihovo samopouzdanje i mentalno zdravlje. Posljedično, često se događa da takva djeca ostvaruju lošiji školski uspjeh što u konačnici dodatno produbljuje nejednakosti s kojima su takva djeca suočena. Nadalje, djeca iz obitelji s niskim primanjima često iskazuju anksioznost i agresivnost. Istraživanja pokazuju kako niska primanja roditelja mogu imati nepovratne posljedice po djecu u različitim poljima, a ono što je zabrinjavajuće, jest tzv. „začarani krug“. Naime, često se događa da osobe koje su odrasle u obiteljima s niskim primanjima i u siromaštvu, u odrasloj dobi imaju vlastitu djecu koja odrastaju na isti način.

Sram i strah koje djeca i roditelji osjećaju

Siromaštvo u bilo kojem obliku uzrokuje osjećaj srama i gubitka ljudskog dostojanstva, osjećaj tjeskobe i poniženosti, isključenje iz aktivnog društvenog života u zajednici, društvenu marginalizaciju, gubitak motivacije i slično (Musa, 2019). Roditelji su pod stresom i u strahu da će društvo misliti da zanemaruju svoju djecu jer im ne mogu pružiti sve ono što je u današnje vrijeme „uobičajeno“. Roditelji su svjesni da je društvo koje danas imamo takvo da su za uspjeh potrebni određeni preduvjeti koje oni svojoj djeci ne mogu pružiti. To dovodi do nedostatka samopouzdanja kod roditelja koje se prenosi i na djecu jer većina njih u konačnici imaju osjećaj kako ne mogu daleko dogurati.

Djeca iz obitelji s niskim primanjima uglavnom su itekako svjesna uvjeta u kojima odrastaju. Oni se uspoređuju s drugom djecom i osjećaju sram jer su „drugačiji“. To je jako bolno za takvu djecu i u konačnici dovodi do toga da odrastu puno ranije nego njihovi vršnjaci te da prerano shvate koliko je život zapravo težak i okrutan.

Što možemo učiniti po tom pitanju kao društvo?

Jasno je da svatko od nas individualno ne posjeduje čarobni štapić koji bismo mogli upotrijebiti da pojedina djeca više ne odrastaju u siromaštvu. Osobe koje su na poziciji moći mogle bi učiniti puno više od onoga što čine, ali ovaj članak ne bavi se njima. Ono što svatko od nas može učiniti, jest humanitarni rad i postupci kojima ćemo bar jednom djetetu vratiti osmijeh na lice.

Međutim, važno je napomenuti da roditelji sa stabilnim i iznadprosječnim primanjima mogu doprinijeti tome da se djeca roditelja s niskim primanjima ne osjećaju toliko izolirano te da njihovi roditelji ne osjećaju strah da će netko misliti da zanemaruju svoju djecu. Kako? Pa odgovor je zapravo vrlo jednostavan, ali njegova primjena nije ni najmanje. Jedno od rješenja svakako je to da roditelji svojoj djeci ne kupuju skupocjene stvari i da ih ne pretvaraju u „uzvišena bića“ koja druge promatraju s visoka i smatraju ih manje vrijednima.

Odgajajte empatične osobe koje ne vrednuju ljude po tome što imaju i što nose

Dobro razmislite u kakve osobe želite da vaša djeca odrastu. Nemojte ih odmalena učiti da su materijalne stvari u vidu najnovijeg mobitela, markirane odjeće i sličnih stvari najvažnije. Nemojte ih učiti da procjenjuju ljude na temelju toga kako izgledaju i što nose. Naravno da svaki roditelj svom djetetu želi pružiti ono najbolje, ali zamislite kako se djeca iz siromašnih obitelji osjećaju kada kod svojih vršnjaka vide stvari o kojima oni samo mogu sanjati. Ako su izloženi ruganju (što često jesu), još im je gore i upitno je u kakve će osobe izrasti.

 

Foto: Canva / Pexels

Pripremila: