Čak 80 % ljudi smatra da se suprotnosti privlače - je li to doista istina?

Svatko od nas čuo je izjavu „suprotnosti se privlače“, a sigurno se veliki dio nas s njom i složio kada su u pitanju ljubavni odnosi. Iako se na prvi pogled čini jednostavna, uloga sličnosti u odnosima vrlo je složena. Kroz filmove i druge medije obasuti smo nizom primjera suprotnosti koje na kraju završe u sretnim ljubavnim odnosima. Sjetimo se Pepeljuge, Ljepotice i zvijeri, Male sirene i sličnih priča... Istraživanje McCutcheona iz 1991. godine otkrilo je kako čak 80 % ljudi smatra da se suprotnosti zaista privlače.

Sličnost u temeljnim životnim vrijednostima - osnova zdravog odnosa

Kako bi istražili istinitost ove popularne tvrdnje, okrenut ćemo se socijalnoj psihologiji. Ona kaže kako se u odnosima ne trebamo pozivati na sličnosti i razlike, već na komplementarnosti. Tako je Winch 1950-ih proučavao supružnike i zaključio da pojedinci biraju partnere koji posjeduju osobine ličnosti koje im nedostaju, no kako je osnova zdravog odnosa sličnost u temeljnim životnim vrijednostima. Pokazalo se kako su parovima najvažnija zajednička stajališta u području vjere i politike, a potom aktivnostima u slobodno vrijeme i potrošnji.

Tehnika fantomskog stranca - istraživanje koje upućuje na suprotno

Gotovo svi dokazi iz istraživanja upućuju na činjenicu da se suprotnosti u stvarnom životu vrlo rijetko privlače. Kako bi dokazao važnost sličnosti u početnim stadijima ljubavnog odnosa, Byrne je 1961. godine prvi upotrijebio „tehniku fantomskog stranca“. Proces ispitivanja započeo je popunjavanjem upitnika stavova o nizu tema, poput upotrebe nuklearnog oružja. U idućoj fazi ispitanici su imali zadatak procijeniti osobu koja je popunila isti upitnik, no stvar je bila u tome da ta osoba nije bila stvarna, već su odgovori bili prilagođeni odgovorima ispitanika. Ispostavilo se kako su ispitanicima bile privlačnije one osobe koje su imale odgovore sličnije njihovima – što je sličnost bila izraženija, veća je bila i privlačnost.

Kada se osoba s kojom smo u romantičnom odnosu slaže s našim temeljnim vrijednostima, tada nam pruža osjećaj sigurnosti i potvrde, dok osoba koja ne odobrava naše poglede na svijet, stimulira negativne osjećaje, poput anksioznosti, zbunjenosti pa čak i ljutnje. Na početku odnosa suprotnosti se mogu učiniti intrigantnima i zanimljivima, no dugoročno će dovesti do konflikata i nezadovoljstva.

Sada možemo postaviti pitanje: koliko je sličnosti previše sličnosti? Psiholozi vjeruju da postoje situacije u kojima sličnost može smanjiti privlačnost. Kod ljudi koji prirodno teže potrebi za rastom i razvojem, previše sličnosti ponekad može dovesti do osjećaja sigurnosti i, u konačnici, smanjenja motivacije za osobnim napretkom. U ovom slučaju razlike mogu biti motivirajuće, no važno je da postoji percepcija da će romantična veza biti uspješna zbog postojanja sličnih vrijednosti i da vrijedi u nju ulagati.

Razlike u odnosima izraženije su od sličnosti

Kada promotrimo nalaze istraživanja, možemo zaključiti kako se suprotnosti ipak ne privlače. Naravno, iznimke uvijek postoje. Moguće objašnjenje popularnosti ove tvrdnje stoji u činjenici da su razlike u odnosima izraženije od sličnosti: kada ih primijetimo, dovode do sukoba te nas često uznemire, stoga su i izraženije. Zaključno, u svakom odnosu postoje razlike, no važno je osvijestiti koliko ih je, koliko su  izražene i utječu li na naše svakodnevno funkcioniranje.

Foto: Canva