Kada je potrebno odgoditi djetetov polazak u prvi razred?

Polazak u prvi razred osnovne škole jedan je od najvažnijih događa u životu pojedinca, ali i obitelji. To je na neki način prvi korak u odrastanju i odvajanju od roditelja, no doživljavaju li ga svi na isti način?

Odlazak u prvi razred važan je za svako dijete kako fizički tako i psihički. To je prvi pokazatelj prilagodbe djeteta na nova pravila ponašanja. Dijete mora duže sjediti na jednom mjestu, pratiti aktivnosti, doći na vrijeme na početak nastave, a pritom je stalno pod određenom dozom stresa uslijed ispitivanja izvršavanja zadataka.

„Najviše je ponavljača prvašića u Virovitičko-podravskoj i Međimurskoj županiji. Prije šest godina prvi razred nije prošlo 136 prvašića, a rekordna je bila školska godina 2015./2016. kada je malih ponavljača bilo 154. Što se županija tiče, prema podacima Ministarstva obrazovanja već je godinama najviše ponavljača u Virovitičko-podravskoj i Međimurskoj. Inače, učenici najčešće ponavljaju sedmi razred, zatim peti pa prvi, piše HRT.

Kako bi dijete moglo izvršavati novopostavljene zadatke, ono treba biti psihofizički zrelo za polazak u školu. Ako dijete nije doseglo određen stupanj razvijenosti fizičkih i psihičkih funkcija, manja je vjerojatnost da će moći uspješno savladavati propisani nastavni plan i program. Samostalno je dijete samopouzdano, sretno i uspješno. Ono razvija emocionalnu i socijalnu zrelost jer je svjesno svojih mogućnosti i zna da može neovisno o pomoći drugih, stoga sve rečeno dovodi do toga kako je kronološka dob jedini kriteriji uspješnog starta što je zapravo poprilično nepouzdana metoda procjene zrelosti.

Za početak, nema potrebe za pripremama djeteta za testiranje za upis u prvi razred. Sam prvi pregled za upis u školu služi tome da se utvrdi koliko je dijete spremno za školu i važno je dobiti točne povratne informacije kako bismo znali što možemo očekivati od prvog razreda, odnosno na čemu možemo dodatno raditi s djetetom prije samog početka.

Roditelji često odbijaju prijedlog za odgodom upisa djeteta u prvi razred vođeni mišlju kako oni sami bolje poznaju vlastito dijete od procjenitelja. Ako roditelji odbiju prijedlog, moraju biti spremni na to da će dijete gotovo sigurno naići na određene poteškoće u savladavanju obaveza. Jedan od primjera ovog postupanja jest kada logoped dijagnosticira (prilikom izvršavanja testiranja) da grafomotorika i sposobnost prepoznavanja glasova u riječima nisu razvijene u skladu s dobi, kao i sama koncentracija, a roditelj odluči upisati dijete u školu pod parolom „Sve će to doći na svoje!“ ili „Bio je jako tužan kada su svi njegovi prijatelji iz vrtića krenuli u školu.“

Razlozi za odgodu upisa mogu biti predloženi od strane stručnjaka koji je procijenio da dijete nije spremno za školu ili  od strane samih roditelja. Najbolji je slikoviti primjer ovoga gradnja kuće. Ako temelji kuće nisu stabilni i čvrsti, kako ćemo na njih nadograditi još kat, dva ili tri, kako će kuća izdržati nevrijeme i potres? Doći će do rušenja cijelog sistema. I djeca s razlogom moraju ovladati određenim vještinama prije polaska u školu kako bi dalje mogli nadograđivati svoje znanje i vještine.

Ovo ne znači da djeca trebaju znati čitati i pisati prije polaska u školu. Moraju znati prepoznavati slova, no ne trebaju ih znati pisati. Grafomotorika ili sposobnost kontrole pokreta olovkom važnija je od samog pisanja slova. Mora biti primjerena za dob. Roditelji mogu obraćati pozornost na crtanje i bojenje te može li dijete povući ravnu liniju, kružnu liniju ili precrtati neki zadani lik.

Dijete bi moralo moći koristiti se vještinama analize i sinteze, odnosno rastavljati riječi na slogove te sastavljanje glasova u riječima. Ako dijete ne može izvršavati ove radnje, teško će prvo slovkati kod čitanja i na taj način sastavljati riječi, a potom će se to kasnije teško prebaciti i u automatizirano čitanje. Ako ne dođe do ovog procesa automatizacije, dijete će imati problema s razumijevanjem pročitanog, a to bi značilo automatski i probleme s učenjem.

Emocionalna zrelost podrazumijeva primjerene reakcije u određenim situacijama te mogućnost kontroliranja vlastitog ponašanja. Dijete u dobi od 7 godina trebalo bi otvoreno iskazivati emocije, ali i kontrolirati, pokazivati strahove i boriti se za svoja prava. Bitno je da dijete ima određenu razinu tolerancije na frustracije što će mu naknadno omogućiti ustrajnost u učenju i onda kada mu učenje stvara neugodu, stres i slično.

Kada govorimo o tuzi djeteta jer su svi njegovi prijatelji iz predškolskog krenuli u školu, važno je imati na umu koliko će to isto dijete biti tužno ako bude najsporiji u pisanju ili čitanju? Kako će reagirati ako ne zadovolji minimalne uvjete za pozitivnu ocjenu? Koliko će zapravo taj prvi, početni neuspjeh utjecati na njegovo daljnje mišljenje o učenju, školi i na njegovo samopouzdanje.

Odlazak u prvi razred prva je provjera djetetovih socijalnih, emocionalnih i intelektualnih sposobnosti. Dakle, roditelji koji upišu dijete ranije u školu nego što je to bilo predviđeno, moraju biti spremni na to da će morati duže i više sjediti sa svojim djetetom kako bi to dijete moglo nadoknaditi sve ono što će možda druga djeca moći odraditi bez napora. Ako dođe do odgode upisa u prvi razred osnovne škole, potrebno je tih godinu dana provesti intenzivno vježbajući kako bi se sve teškoće prevladale što ponekad znači i uključivanje u logopedsko-psihologijske programe.

Odgoda ima opravdani razlog ako se procijeni da će ta odluka pozitivno utjecati na djetetov psihofizički razvoj, ako je dijete uključeno u rehabilitacijske postupke ili ako povjerenstvo za upise predloži roditelju da podnese zahtjev za odgodom upisa. Bitno je od početka osigurati da se dijete u školskom sustavu osjeća dovoljno vrijedno, prihvaćeno i sigurno.

Ja i odjednom dva: Kako smo preživjeli prilagodbu na vrtić i sve što ona nosi?

Jeste li se vi susretale s odgodom prvog razreda?