Osobna priča: Štene njemačkog ovčara u stanu od 30 kvadrata
Oduvijek obožavam životinje i od malih nogu psi su mi najdraži. Imala sam sreću odrastati s njima, no uvijek mi je neispunjeni san bio njemački ovčar – pasmina koja je meni najljepša i posebno draga. Nisam si ispunila tu želju ranije jer sam uvijek živjela u stanu, nisam imala dovoljno vremena za brigu o njemu i nikad nije bio idealan trenutak za to. Prije tri godine, doživjela sam tragediju i ostala bez člana uže obitelji. Teško sam se nosila s tugom tih dana, ništa me nije veselilo i moj partner donio je odluku koja nam je zauvijek promijenila život – došao je u naš dom, u stan veličine tridesetak kvadrata, sa štenetom njemačkog ovčara. Kako sam se nosila s time i jesam li požalila odluku - pročitajte u nastavku.
Prvi dani bili su zaista teški i na trenutke mi je sve to bilo previše
Malo znatiželjno klupko krzna nazvali smo Azra. Bila je stvarno aktivno i znatiželjno štene puno energije. Kao i sa svakim štencem, potrebno je puno truda, rada, strpljenja i vremena. Prvi dani bili su zaista teški i na trenutke mi je sve to bilo previše – cijeli stan bio je prljav i izgrizen. Mi smo imali sreće – naša Azra jako brzo uči i nakon samo par dana naučila je nuždu obavljati vani. Puno nam je značilo i što smo radili u pet friendly uredima blizu stana pa je pas skoro cijelo vrijeme bio s nama. U onim kratkim trenutcima kada je ostajala sama doma, iskoristila je vrijeme da pojede dio poda, kauča i knjiga, žvakala moje bočice parfema, odlomila dio drvenih vrata i pojela cijelu Lindt čokoladu. Pro tip: koliko god vi visoko nešto sakrili, ne može biti dovoljno visoko za pametno štene njemačkog ovčara.
Za te prve dane nemam neki poseban savjet osim da se oboružate strpljenjem i ponavljate si da će to proći. Probajte što više biti uz svog štenca, dok niste doma nabavite kameru (nama je spasila našu kad smo vidjeli da je pojela čokoladu i odmah jurili veterinaru) ili kupite kavez.
Vrlo brzo sve to postaje nebitno
Vrlo brzo sve postaje nebitno jer iznimno zavolite to biće. Nakon tragedije koju sam doživjela, prvi istinski smijeh i radost donijelo mi je upravo to malo, živahno štene. I to puno puta, svaki dan. Ako niste imali psa, ne mogu vam opisati koliko veselja može donijeti malo preslatko štene dok se igra, trči, jede, mazi s vama i otkriva svijet. Vlasnici pasa točno će znati o čemu govorim. Svi su nam govorili da nismo normalni i da toliki pas ne može u tako mali stan. Brinulo me da su u pravu jer je to bio jedan od glavnih razloga zašto do tada nisam imala njemačkog ovčara.
Zbog tog straha smo što više vremena provodili vani s njom, išli na izlete i u duge šetnje. U tim šetnjama smo, osim pokrenuli sebe i počeli zdravije živjeti, otkrili i Azrinu najveću ljubav – lopticu. Od tada ne može proći nijedna šetnja bez loptice i bez trčanja za njom dok se u potpunosti ne izmori. S vremenom je postajalo sve lakše. Shvatila sam da je naš pas odrastao kada se više nisam mogla sjetiti kada je i što zadnji put “uništila” u stanu.
Ključ za ugodan život s velikim psom u malo kvadrata
Svakodnevno istrčavanje i trening u šetnji naš je ključ za ugodan život s velikim psom u malo kvadrata. Ako pas dobije dovoljno šetnje, vježbe, novih mirisa i aktivnosti vani, život u malom prostoru postaje nebitna stavka jer pas većinu svog vremena doma zapravo prespava. Unatoč svim poteškoćama na početku, nikad nisam požalila ovu odluku, iako nije bila donesena u savršenim okolnostima. Nemojte čekati idealan trenutak jer on nikada neće doći. Stvari se rijetko kada poslože da apsolutno sve bude savršeno u vama idealno vrijeme. Ako nešto zaista svim srcem želite - zgrabite to, potrudite se i sami stvorite idealan trenutak!
Foto: privatna arhiva
- Pripremila:
- Sandra Kuhar
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice