Zabrana rada nedjeljom - evo zašto mislim da je ova odredba bila potpuno bespotrebna

Dan je 7. siječnja 2024., nalazim se u Zagrebu. Dan prije bio je blagdan i ništa nije radilo, a nedostajalo mi je nekoliko sitnica za ručak. Znala sam da je otvoren shopping centar Supernova u Buzinu i nisam previše razmišljala o ostalim opcijama. Već na skretanju za Supernovu naslutila sam kaos; jedva sam našla parking na golemom, beskrajnom parkiralištu, red za izlaz bio je golem i već sam požalila što sam krenula u trgovinu, no bilo je gotovo. Rekla sam sama sebi – idem kad smo suprug i ja već naumili kuhati ono što smo naumili (ni ne sjećam se što sam točno trebala niti što sam kuhala).

"Više nikad ne idem nedjeljom u trgovinu!"

Kad sam ušla u trgovinu, kaos je bio neopisiv! Kruha nije bilo, ljudi su mahnito trpali tost u kolica, police su bile opustošene, na svakoj blagajni red je sezao do pola trgovine, svi su imali puna kolica. Izgledalo je kao da je najavljena apokalipsa. Sa svojih nekoliko sitnica stala sam u beskrajan red za samposlužnu blagajnu koji je išao relativno brzo te sam donekle bezbolno izvukla iz kaosa. Rekla sam sama sebi da više nikad ne idem nedjeljom u trgovinu.

Kad sam došla doma, škicnula sam portale i vidjela da su beskrajni redovi i ispred Avenue Malla. Očito su ta dva shopping centra bila otvorena u cijelom Zagrebu. Isto sam tako vidjela komentare žena koje pišu po bespućima interneta kako žena više ne zna zamijesiti kruh i ismijavaju sve one koje su uopće pomislile otići nedjeljom u trgovinu. Ako mene pitate, degutantno.

Što je s konobarima, kuharima i drugim ljudima koji moraju raditi, a nemaju obavezu dežuranja?

Vratimo se na temu. Svi uvijek sažalijevamo trgovce i trgovkinje koje rade nedjeljom, no nitko ne žali konobare, kuhare, kuharice, liječnike, liječnice, policajce, policajke... Dežurne službe moraju raditi, tu nema dvojbe, no bez trgovine, kafića i restorana možemo preživjeti nedjelju, budimo realni. Činjenica je da su trgovci najmanje plaćeni od svih navedenih, no u Zakonu o radu jasno je definirano na koji se način rad vikendom mora kompenzirati. To što se poslodavci toga ne drže, to je jedan sasvim drugi problem.

Godinama smo naviknuti da su trgovine nedjeljom otvorene, turistička smo zemlja i kao narod smo dosta ležerni. Također, nekima je nedjelja idealan dan za obavljanje tjedne nabavke. Ja sam često znala ići nedjeljom u trgovinu i na tržnicu sa suprugom. Preko tjedna radimo, viđamo se s prijateljima, idemo u teretanu, spremamo, subotom se opuštamo, idemo u grad, izlazimo... Nedjeljom odmaramo, kuhamo, idemo u nabavku, planiramo što ćemo kuhati i raditi sljedeći tjedan. Vjerujem da nismo jedini jer nedjeljom uvijek ima ljudi u trgovini. Sve u svemu, idemo odgovoriti na pitanje – zašto smatram da je zabrana rada nedjeljom bespotrebna?

Zabrana rada nedjeljom smanjuje profit, smanjuje količinu radnih mjesta i tjera ljude da mijenjaju neke navike.

Možda neki ljudi baš žele raditi nedjeljom jer žele svojoj obitelji uštedjeti za godišnji odmor jer imaju kredit za stan, automobil i / ili leasing koji je potrebno platiti... Ta im je mogućnost sad gotovo oduzeta jer imaju samo 16 radnih nedjelja. Mišljenja sam da svaka tvrtka treba imati mogućnost izbora te da sama odluči želi li raditi nedjeljom. Mišljenja sam da ljudi trebaju, prije svega, biti adekvatno plaćeni te da također trebaju imati mogućnost izbora žele li zaraditi više ili manje. Također sam mišljenja da žene ne trebaju nedjeljom same peći kruh kako pojedinci misle, već trebaju imati izbor te ga trebaju moći kupiti.

Znam da, primjerice, trgovine ne rade nedjeljom u Austriji i u Njemačkoj, no kod njih je tako godinama i dio je njihove svakodnevice. Ne vidim razlog da u 21. stoljeću jedna europska država popušta vjerskoj organizaciji te nasilno mijenja navike svojih stanovnika, što god netko mislio.

Kakvo je vaše mišljenje?

*U ovome članku izraženi su isključivo stavovi autorice i ni na koji način nisu povezani sa stavovima uredništva.