Epiziotomija kroz moju osobnu priču: Je li to stvarno tako grozno iskustvo?
Često se u društvu novopečenih, ali i nešto starijih majčica može čuti ona poznata rečenica: "Rezali su me." No što je zapravo to rezanje i je li ono nužno kod poroda? Može li se kako izbjeći? U "mamećim" grupama po društvenim mrežama sve više se piše o nepotrebnosti epiziotomije te o njezinoj štetnosti životu nakon poroda, ali što ako kažu da je baš ona spasila tebe i tvoje dijete?
Što je zapravo epiziotomija?
Epiziotomija je rez međice kojim se proširuje krajnji dio porođajnog kanala. U prenesenom značenju, ako u zadnjoj fazi poroda, odnosno tiskanju dijete teško ide prema van, preveliko je ili majka gubi snagu za tiskanje – tada se većinom radi ovaj poznati rez. Iako je to sada već svakidašnji pojam s kojim se susrela većina rodilja, on se definira kao kirurški zahvat što zapravo daje naznaku da i nije tako mala stvar.
Moja borba s epiziotomijom – je li bilo nužno?
Moja druga trudnoća bila je sasvim uredna i medicinski zadovoljavajuća – sve do poroda. U laganim trudovima bila sam dva dana što je izuzetno iscrpilo moje tijelo. Konačnim ulaskom u rađaonu, od prevelikog uzbuđenja praćenog strahom moji trudovi znatno su se smanjili i povukli. Bila sam spojena na drip i tada muke postaju još veće. Za epiduralnu anesteziju bilo je prekasno – mogla sam samo ležati, disati kroz trudove i pokušati sama sebe smiriti što više. U "dripovskim" trudovima sam bila pet i pol sati. Za to vrijeme već sam počela gubiti svijest od slabosti i bolova. Kada je konačno došlo vrijeme za tiskanje, u najključnijem trenutku poroda izgubila sam svijest. Beba je tada već bila previše umorna od svega, kao i mama te mi je napravljena epiziotomija da bi se beba spasila.
Nisam znala što se dogodilo
Nakon poroda su moju bebu odnijeli na vaganje i mjerenje APGAR testa, dok sam ja ležala na krevetu i nisam bila svjesna što me zadesilo. Rečeno mi je da ću bebu vidjeti malo kasnije, dok me "zašiju". Mislila sam da je riječ o manjem broju šavova, no tada mi je doktorica konačno objasnila da mi je učinjena epiziotomija i da bez nje moja beba i ja ne bismo bile dobro. Za vrijeme šivanja dobije se anestetik koji ipak malo olakša bol. Šivanje je trajalo oko dvadeset minuta te mi je objašnjeno kako se trebam ponašati s takvom ranom.
Oporavak je najgori dio svega
U trenutku kada ti rade epiziotomiju pa te naknadno šivaju u šoku si i bolovima od poroda pa sam taj čin meni nije bio toliko strašan. Ono što je bilo strašno jest oporavak. Prvi dan nakon poroda, prvo ustajanje, prvo tuširanje... Nisam mogla definirati je li to bila bol, zatezanje ili jako izraženo peckanje. Da ne spominjem prvo mokrenje i pokušaj odlaska na toalet. U trenutku kada sam sjela na toalet, mislila sam da ću se "cijela raspasti", a ni ustajanje nije bilo bajno.
Tih dana najbitnije je održavati higijenu intimnog područja. Budući da su me sve vrste toaletnog papira i vlažnih maramica vrijeđale, nakon svake male i veliku nužde trčala sam pod mlaki tuš jer mi je jedino to odgovaralo. Što se mirovanja tiče – naravno da nakon poroda treba mirovati, ležati i sjediti, ali namjestiti se s tolikim peckanje i pritiskom jako je teško. Bila mi je dozvoljena konzumacija lijekova protiv boli, ali sam se trudila to što više izbjegavati i odgađati zbog dojenja. Popila bih Brufen tek kada baš nisam više mogla izdržati bol. Vađenja konaca nema jer se šiva s razgradivim koncem koji ispadne sam od sebe. Konci su mi ispadali 10-14 dana nakon poroda, a za vrijeme tih dana peckanje i zatezanje bilo je još više naglašeno.
Godina dana nakon poroda s prisutnim posljedicama
Od mojeg poroda prošlo je više od godinu dana. Epiziotomske rane sjetim se, nažalost, vrlo često. To područje uvijek je osjetljivo, najviše za vrijeme mjesečnice. Područje na kojemu je ožiljak zna bilo vrlo neugodno za rub donjeg rublja ili higijenske uloške. Baš zbog toga još uvijek sam vjerna ulošcima Vir80 jer jedini ne povrjeđuju osjetljivo područje.
Ne znam jesam li mogla izbjeći epiziotomiju
S obzirom na to da je moj porod bio jako težak za mene, a za moju bebu još više, zahvalna sam što smo jedna pored druge, žive i zdrave. Ožiljak od epiziotomije smeta mi i često "ide na živce", ali su mi primalje i doktori rekli da bi moj porod završio kobno za bebu da se to nije učinilo. Iako sam čitala o raznim uljima i gelovima za masažu kako bi se rez izbjegao, nisam ih isprobala. Neke žene kunu se u njih, a druge kažu da je to sve prodavanje magle. Vjerujem da ovdje nije stvar u tome u kojem hrvatskom rodilištu se porod odvija. Kada je situacija alarmantna, primjenjuju se sve metode da bi se spasili mama i beba te sam na tome doktorima i primaljama izuzetno zahvalna. Moja beba trenutačno je pored mene i svi lijepi trenutci s njom vrlo lako će zasjeniti taj neugodni ožiljak.
Foto: Pexels
- Pripremila:
- Marinela Išasegi Bogdanić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice