Nakon 10 godina veze i dalje se raspravljamo samo oko jedne stvari

Kada sam dobila prijedlog da pišem članak na ovu temu, pomislila sam da je to odlična ideja jer ću dio svojih frustracija izbaciti kroz tastaturu budući da već samu sebe živciram kada se s dečkom prepirem oko istih stvari. Osim toga, mislim da se veliki broj žena može prepoznati u ovoj priči. Iako će pojedinci reći da se živciram i radim dramu bezveze, ja si ponekad jednostavno ne mogu pomoći i to gotovo uvijek završi kao prepirka između nas dvoje.

Dogovor koji smo sklopili prije zajedničkog useljenja, a prepiremo se oko njega i danas

Upoznali smo se u srednjoj školi i zajedno smo od sedamnaeste godine. Meni je to bila prva prava veza i automatski smo kliknuli. Nakon srednje škole on nije želio ići na fakultet, dok za mene nije postojala druga opcija. Odselila sam u Zagreb i nekoliko mjeseci živjela sam u studentskom domu. Nakon fakulteta planirala sam se vratiti u svoje rodno mjesto, ali život piše čudne priče. Naime, veze na daljinu nisu ni malo lagane. Toliko mi je nedostajao, da sam odlazila kući kada god sam mogla, a dolazio je i on  k meni u Zagreb. Nakon nekoliko mjeseci priredio mi je nabolje iznenađenje ikada – pronašao je posao i doselio se u Zagreb.

Svi koji su tražili podstanarski stan u Zagrebu, znaju da je iznimno teško pronaći normalan smještaj po prihvatljivoj cijeni. Dok ga nije pronašao, živio je kod ujaka. Kada je napokon potpisao ugovor o najmu, pitao me da živimo zajedno. Tada smo oboje imali 19 godina i odluka o zajedničkom životu bila je tema kojoj smo pristupili jako ozbiljno. Ja sam mu jasno dala do znanja da ako ćemo živjeti zajedno, ja neću biti njegova sluškinja. Točnije, pojasnila sam mu ono što je već znao – očekujem da ćemo kućanske poslove dijeliti i da ja neću glumiti njegovu majku. Pristao je na to i nakon još nekoliko razgovora, odlučila sam kako ću se useliti k njemu u stan. Smatram da osobu najbolje upoznaš tek kada počneš živjeti s njom i nekako mi je tada to bio logičan korak. Bili smo jako mladi i moji roditelji nisu bili oduševljeni s mojim useljenjem k njemu, ali danas mi uopće nije žao što sam tako postupila.

Naša prva svađa – došlo mi je da ga „zadavim“

Kada smo počeli živjeti zajedno, sve je bilo idealno. Dijelili smo kućanske poslove i on se nije požalio ni u jednom trenutku. Osim toga, otkrila sam da kuha savršeno. Kojoj se ženi to ne bi svidjelo? Završila je prva godina fakulteta i ja sam odlučila otići na mjesec dana kod roditelja. On je ostao u Zagrebu jer je morao raditi. Smatrala sam da se podrazumijeva da će održavati stan urednim u tom periodu jer mu nije bio nikakav problem do tada oprati suđe, usisati i slično. Kada sam se nakon mjesec dana vratila, imala sam što vidjeti. U stanu je bilo kao da je netko bacio bombu. Mislim da ne moram opisivati koliko sam bila ljuta i stvarno mi je došlo da ga "zadavim". Sve posuđe bilo je prljavo. Prljava odjeća bila je posvuda. Uopće se ne želim prisjećati kakva je bila WC školjka, podovi... Blago rečeno, sve je bilo odvratno.

On nije imao opravdanje zašto nije čistio i nije se činilo da ga cjelokupna situacija imalo dotiče, što je mene još više izbacilo iz takta. Međutim, odbijala sam počistiti nered koji je on napravio. Na kraju je sam počistio apsolutno sve. Stan je blistao. Više nikada nije ponovio nešto slično jer sam mu itekako dala do znanja da je to nešto što neću tolerirati.

Deset godina nakon napredovali smo, ali…

Cijelo desetljeće nakon nije mi žao ni zbog jedne odluke koja se ticala naše veze. Sretna sam i volim ga neizmjerno. On je najvažnija osoba u mom životu i ne mogu zamisliti da se ujutro ne probudim pokraj njega. Prepirke postoje i uvijek će postojati, a bilo bi čudno da ih nema. Ono oko čega se najviše prepiremo, točnije oko čega mu ja najviše prigovaram, ne biste vjerovali, opet je vezano uz čistoću, točnije uz odlaganje prljave odjeće.

Inače nisam neki control freak kada je čistoća u pitanju, ali volim da je prostor u kojem živim koliko-toliko uredan. On je to prihvatio i prilagodio se meni u tom aspektu (kao što sam se i ja prilagodila njemu kada su neke druge stvari u pitanju), ali, žene drage, on nikako da nauči da se prljava odjeća odlaže u košaru koja je za to namijenjena. Uporno prljave čarape ili bilo koji drugi komad odjeće ostavlja na košari za rublje ili oko nje. Ja jednostavno ne mogu shvatiti zašto je toliko teško čarape ubaciti u košaru kada ih je već donio do nje. Rekla sam mu to tisuću puta, ali očigledno da nije imalo učinka. Znam da je to karakteristično za veliki broj muškaraca, ali ja si jednostavno ne mogu pomoći. To me frustrira i svaki put kada naiđem na prljave čarape pokraj ili na košari za rublje, u sebi doživim mini živčani slom i dođe mi da mu te čarape poslužim za večeru. Njegov odgovor uvijek bude da je zaboravio, da mu se nije dalo i druga opravdanja koja uopće nemaju smisla (bar meni).

Kao što sam na početku napisala, više sam dosadila samoj sebi prigovarajući mu oko toga i odlučila sam promijeniti taktiku. Nadalje sva prljava odjeća koja se ne bude nalazila u košari, jednostavno neće biti oprana. Ako i to ne bude imalo učinka, mislim da ću popustiti i da više neću od muhe raditi slona. Naspram problema i svađa koje drugi parovi imaju, ovo naše potpuno je irelevantno i vjerojatno se veliki broj vas smije što ste ovo uopće pročitale, ali eto – prljave čarape na pogrešnom mjestu jesu stvar oko koje se najviše prepirem s dečkom. Planiram to promijeniti i ovim putem to samoj sebi i obećavam!

Foto: Unsplash