"Dojke mi više ne sliče ni na što, ali nije mi žao. Opet bih sve učinila jednako!"


Čitam razne portale, forume na kojima su većinom majke i tisuću upitnika javlja mi se iznad glave. Svaki članak, slika, komentar koji zagovara dojenje, nailazi na osudu. Tako će vjerojatno i ovaj... Dokle smo došli? Svaka je majka jednako važna i jedinstvena, dojila ona ili ne. Rodila ona prirodnim putem ili carskim rezom. Imala ona jedno ili više djece. Samim time što ste odlučili biti majka, što tom malom biću pružate ljubav, njegu, dom - savršeni ste.

Za mene je dojenje najbolji mamin ručak na svijetu

Ja osobno zagovaram dojenje i za mene će majčino mlijeko biti najbolji mamin ručak na svijetu. Iako se dojenje češće spominje u kontekstu majki koje nisu u mogućnosti dojiti ili jednostavno ne žele, ja se često pitam što je s nama koje dojimo? Kako se mi osjećamo dok se skrivamo, dok nas osuđuju jer dojimo "veliko dijete" od 18 mjeseci, a pedijatri nam savjetuju da prestanemo? Od dojenja farmacija ne zarađuje, zarađuju samo naša djeca. 

Jako malo žena na svijetu isključivo iz medicinskih razloga ne može dojiti. Neke su mame po rođenju odvojene od svog djeteta i teško im je uspostaviti dojenje jer za to potrebno dvoje, ponekad čak i troje. Taj treći član zapravo je podrška koju često nemamo. Nisam ju imala ni ja u svojoj okolini, ali nisam odustala. Uskoro ću navršiti staž od 6 godina dojenja (sveukupno), iduće ljeto opet će mi biti teško naći kupaći kostim koji mi odgovara jer mi dojke ne sliče više ni na što. Koga je briga? Mene ne jer znam zašto su takve i opet bih sve napravila jednako.

Priče iz rodilišta

Ovaj je članak upućen svim budućim mamama ili mamama koje su tek rodile i dvoume se žele li dojiti ili ne, imaju li snagu za to ili ne. Odmah na početku reći ću vam: Vjerujte da imate!

Triput sam bila u rodilištu i slušala sljedeće priče:

  • Neću ja dojiti jer ju onda ne mogu nikome ostaviti!

  • Lakše mi je smućkati bočicu nego vaditi sisu na trgu...

  • Neću ja svoje grudi uništiti zbog dojenja!

  • Ni mene moja mama nije dojila i pogledaj me - živa sam i zdrava!

Obraćam se i vama koje ste jučer došle doma i sve vam se u rodilištu činilo tako jednostavnim i čarobnim, a kada ste prešli kućni prag, imate tisuću pitanja i susrećete se s komentarima poput: „Tvoje mlijeko nije dobro!“, „Ona je gladna!“  Obraćam se i mamama koje s prvim djetetom nisu uspjele uspostaviti dojenje. Nemojte klonuti duhom i ne ubijate sebe u pojam, već razgovarajte o tome, skupite snage i iskustva drugih žena kako bi vam bilo lakše i jednostavnije.

Dojenje na zahtjev

Mnogo majki ima sve uvjete za dojenje, ali nema volje jer to je naporno, a da ne pričam o dojenju na zahtjev. Jedna mi je prijateljica rekla: "Pa prije pola sata sisao je, zašto ga opet dojiš? Daj mu bočicu i bit ćeš mirna!" To se zove dojenje na zahtjev. To se zove ljubav. To se zove volja. To se zove upornost.

„Ima samo tebe!“

Baš kao i žene koje ne doje, i mi nailazimo na osude. I žao mi je što ne djelujemo kao jedno. Nedavno mi je najmlađi sin krenuo u jaslice i opet sam dobila komentare okoline: “Njemu je teško jer nema neki prijelazni predmet, bočicu, dudu ima SAMO tebe!” Ima samo mene? Opet osuda. Nitko mi nije rekao: "Idući mjesec puni dvije godine, bravo mama što toliko dugo dojite." 

Želim samo reći da zajedno, pozitivnim ili negativnim iskustvima, pomognemo mamama koje nemaju podršku, znanje i iskustvo. Onima koje su na granici odluke. Vjerujem da zajedno možemo više - više od osude, više od kritike. Mi smo mame i trebali bismo se držati zajedno. Budimo podrška jedna drugoj! Mi to možemo...

Izvor: Mamin ručak

*Stavovi u tekstu isključivo su mišljenje autorice i ne odražavaju stavove uredništva.