Život u stanu ima brojne prednosti - zašto ga ne bih mijenjala za kuću?

U posljednje vrijeme u našoj se obitelji povuklo pitanje je li naš životni prostor dovoljan ili trebamo proširenje, odnosno bismo li trebali naš stan u centru grada zamijeniti za kuću u mirnijoj četvrti. Logično, djeca rastu, stvari je sve više i sve su veće pa smo suprug i ja pitanje kuće prošle godine stavili na stol. Čak smo i pogledali nekoliko kuća, a onda smo odlučili zatvoriti to pitanje i zaključili da ni za što ne bismo mijenjali prednosti koje nam pruža stanovanje u centru grada.

Prije  nego što izdvojim prednosti života u stanu koje svakodnevno osjetimo, moram napomenuti da smo oboje odrasli u velikim kućama, ali se tijekom godina naš stil života promijenio toliko da je život u ovakvom stanu za nas najbolja opcija. Osim toga, mojoj osobnosti stan jednostavno bolje odgovara.

Osoba sam koja voli provoditi  vrijeme unutra, u toplini doma sa svojim najmilijima, ali imam potrebu da je prostor oko mene stalno u najboljem redu. Prije nego što odemo spavati, vraćam stan na "tvorničke postavke", iz stana ne izlazim ako nisam sklonila prljavo posuđe, rublje i sve što oku nije ugodno. Kod mene svaka stvar ima svoje mjesto i ondje se mora vratiti. Jedna sam od onih za koju ne postoji roba koja se ne pegla i možete to zvati poremećajem, ali volim red u prostoru i ne podnosim suprotno. To je vjerojatno jedna od prvih stvari zbog kojih mislim da je za mene bolji život u stanu.

Kuća ima više prostora, a više prostora znači i više stvari

… A više stvari za mene znači kaos. Previše svega guši me i jednostavno mi smeta . Nemam 20 pari posteljine, nemam desetke stolnjaka, desetke vaza, stotine lonaca, već svega onoliko koliko mi treba. Kada se nešto potroši ili uništi, zamijeni se novim. Kad sam živjela u kući, imali smo puno više ormara koji su uvijek bili prepuni, smočnice pune lonaca, poklopaca, suđa koje godinama nismo upotrijebili. Osim što nam zaista puno toga nije trebalo, samo je skupljalo prašinu i stvaralo nered. Budući da sam u stanu ograničena prostorijama i mjestom za odlaganje, rekla bih da svega imam taman.

Svi sadržaji nadohvat su ruke

Škola, vrtić, sportske aktivnosti, blizina posla, trgovine, uslužne djelatnosti… Sve nam je u krugu 10 minuta i to pješice, bez da moramo upotrebljavati automobil ili gradski prijevoz. Blizu su i parkovi, igrališta i trgovine, tako da s djecom vrlo lako obavljam sve što trebamo pješice. Iako moj grad nije velegrad, volim opciju da svuda mogu doći na vrijeme i po dogovoru.

Kuća je „rupa bez dna“

Iako u kući ima više komfora što je dobro za djecu jer se mogu nesmetano igrati, činjenica je da su troškovi života i održavanja puno skuplji i često nešto treba krpati (krov, fasade…). Režijski troškovi također su veći.

Kuća zahtijeva puno više održavanja, dakle više slobodnog vremena

… Kojeg, nažalost, imamo sve manje. Trava, košnja, dvorište, vrt, to su aktivnosti koje traže redovitu brigu, a suprug i ja trenutačno smo u fazi života kada nemamo puno slobodnog vremena za to. Posebno je lijepo kada se pogodi da oboje vole i uživaju u vrtlarenju i održavanju okućnice jer tu sigurno ima posla za dvoje.

Život okružen drugim stanarima može biti noćna mora, ali može biti i jako lijep

Život u stanu može biti lijep ako imaš susjede koji su uvijek spremni pomoći. Imamo sreće što stanujemo u zgradi s dobrom ekipom gdje nitko ne stvara nepotrebnu buku i ne pravi probleme, naprotiv, lako rješavamo sve tekuće probleme. Ne mogu vam ni reći koliko je lijepo imati susjedu koja te iznenadi toplim kolačem ili kojoj rado pričuvaš dijete koje je došlo iz škole i zaboravilo ključ. Osjećaj zajedništva može biti jako dobar.

Sve u svemu, iako sam otvorena objema opcijama, teško bih se odrekla komfora života u manjem stanu u centru, a pogotovo zbog toga što me vežu uspomene i puno „prvih“ moje djece.

Kakvo je vaše mišljenje?

Foto: Pexels / Canva

Pripremila: