Neočekivani preljub u braku - dirljiva ispovijest majke

Romantična sam duša i oduvijek sam znala da želim miran obiteljski život. Na putovanju sam upoznala Zorana i kroz priču shvatili smo da smo praktički susjedi jer smo živjeli u obližnjim gradovima. Bilo mi je nešto zanimljivo u njemu i dogovorili smo se za kavu kada se vratimo. Jedna je kava vodila do druge, treće i počeli smo družiti se. Kliknuli smo. On je bio šarmantan, pametan i duhovit i svaki put kada bismo se našli, postajao mi je draži i zanimljiviji. Uza sve to, bio je i ozbiljan. Gradio je karijeru i znao je gdje se vidi u budućnosti. Upoznali smo se s međusobnim prijateljima i nakon godinu dana veze počeli živjeti zajedno. Sviđao se i mojoj obitelji pa smo se iz praktičnih razloga uselili u moju obiteljsku kuću i odlučili pomalo ju preuređivati.

Zoran je bio gospodin i prema meni se jako lijepo ponašao. Zaljubila sam se preko ušiju i bila oduševljena mojim „Gospodinom Savršenim“. Izlazili smo na večere i na putovanja, ali najdraže mi je bilo kada bismo navečer uključili film, pijuckali vino i pričali o svemu i svačemu. Znao je koliko mi je vjera važna pa je počeo ići sa mnom i u crkvu. Osjećala sam da me poštuje i vidjela da se istinski trudi. Organizirao je vikend putovanje na more i zaprosio me dok smo šetali uz zalazak sunca. Na plažu je donio fino vino, svijeće, pustio glazbu i kleknuo. Mojoj sreći nije bilo kraja. Kada sam pristala, priznao mi je da je iz poštovanja prije putovanja razgovarao s mojim roditeljima. Mogla sam se zamisliti s tim čovjekom u braku do kraja života, dijelimo dobre i teške trenutke, a mogla sam ga vidjeti i kao oca. Iako nisam ozbiljno razmišljala o djeci, s obzirom na to da je on pouzdan i jak čovjek, bila sam sigurna da bih uz njega i ja mogla biti majka i da bismo zajedno mogli biti dobri roditelji.

„Sretno sam posvojena - i drugi to zaslužuju!“ - #motiviRAJse inspirativnom pričom Marte Divjak

Nakon zaruka nije se puno toga promijenilo jer smo već živjeli zajedno.  Zajedno smo planirali svadbu, sudjelovao je u svemu i dao sve od sebe kako bismo imali svadbu kao iz bajke.  Jedina boljka koja me mučila bio je posao. Nisam bila zadovoljna poslom koji sam radila, ali nisam mogla pronaći drugi. To me počelo sve više mučiti pa je moj suprug nazvao poznanike i „pogurao“ moju prijavu za drugi posao. Imala sam osjećaj da se sve posložilo i stvarno sam uživala u svome životu. Kada smo se odlučili imati dijete, trudnoća je prošla odlično i postali smo roditelji malog Jakova kojeg smo nazvali u spomen na suprugovog voljenog djeda. Ostala sam s djetetom kući i počela se više brinuti o drugoj kući u koju bismo se preselili. Željeli smo useliti se u kuću u kojoj ćemo imati dvorište s vrtnom kućicom, terasom da ispijamo kavu zajedno i dvije dječje sobe jer smo oboje voljeli ulogu roditelja. Nisu se dogodile nikakve značajne promjene i ništa nije odavalo da me moj suprug vara.

Zajedno smo planirali proširenje obitelji, ja sam tražila kuću, a on je na poslu našao ljubavnicu.

Menadžeri i tajnice previše su poznata priča, toliko da više nitko ne vjeruje u njih, ali meni se dogodila i dočekala sam ju potpuno nespremna. Dok sam ja vozila dijete u vrtić i kuhala mu kašice, moj je suprug ljubovao. Kao i inače, čuli bismo se kroz dan i navečer zajedno večerali. Kada bi došao kući, posvetio bi se sinu i ništa nije upućivalo na to da se nešto događa u pozadini. Nije bilo ruža na ovratniku košulje, skrivanja mobitela i čudnih poziva. Čak smo nastavili razgledavati buduće kuće. Nekoliko sam mjeseci živjela u potpunoj iluziji, dok jednoga dana nije došao i sve mi priznao.

U prvi tren nisam bila sigurna šali li se, je li samo okrutan ili sam ja poludjela pa više ni ne čujem dobro. Nije se previše opravdavao, samo je rekao da ima drugu ženu u svome životu već neko vrijeme i da me nije htio povrijediti.  Kada je rekao da mu je sada jako teško jer je rastrgan na dvije strane, od bijesa mi se zamračilo pred očima. Taj mučni razgovor trajao je dva sata, nakon kojeg je on otišao po dijete u vrtić, ostavio ga meni i otišao.  Cijela sam se tresla, bila neopisivo tužna i ljuta u isto vrijeme. Željela sam plakati i vrištati, ali imala sam samo nekoliko minuta da se saberem jer sam bila sama s djetetom koje je trebalo nahraniti i spremiti na spavanje. Bila sam na rubu snage i jedva čekala da zaspi. Potom sam sjela u kupaonicu na pod, zatvorila se i plakala.  Pred jutro sam zaspala na nekoliko sati, dijete spremila i odvela u vrtić, a dok sam se vratila, ponovno sam se zatvorila u kuću i plakala. To je bila moja rutina sljedećih nekoliko dana.

On se nije javljao jer je, pretpostavljam, čekao da se smirim. Ja sam bila bijesna na njega jer je to učinio, ali i na sebe jer nisam ništa primijetila.

Stvarno sam ga voljela pa sam se na trenutke pitala zašto mu nisam bila dovoljna i jesam li mu uopće bila dobra žena.

U svemu tome, najteže mi je padalo objašnjavanje djetetu da tata više ne živi tu. Emotivno sam se raspadala dok sam morala maloga smirivati u trenutcima kada je vrištao da želi tatu. Osjećaj napuštenosti obuzeo me. Uzela sam godišnji i rekla mojima što se dogodilo kako bi mi priskočili u pomoć. Nema tko ga nije volio, bili smo svojevrsni „zlatni par“, a sada se rastajemo zbog najvećeg mogućeg klišeja.

Kako je jednogodišnja nezaposlenost utjecala na moje psihičko stanje?

Bivši suprug pojavio se nakon tjedan dana kako bi uzeo svoje stvari i proveo vrijeme sa sinom. Nisam ga mogla ni pogledati. Tlo se mi se treslo pod nogama jer je preko noći nestalo sve što smo godinama gradili. Ali, osim toga, propali su moji snovi o obitelji, ljubavi, vjeri... Bilo mi je potrebno vrijeme da se smirim i dođem k sebi. Ovakvu prevaru teško je preboljeti, a nimalo ne olakšava činjenica što se moramo dogovarati oko sinovih potreba, kao ni to što je on odmah  počeo živjeti s drugom ženom. Ali ona više nije bila druga žena. Ja sam postala ta koja je ostavljena, a ona je ta koja je zauzela moje mjesto, koja me nadmašila...

Vrijeme ide dalje i čini svoje i kada pomislim da sam to donekle ostavila iz sebe, čujem da je nova gospođa trudna i da jedva čekaju dijete te da su uselili u jednu od kuća koju smo mi planirali uzeti za sebe. Emocionalne rane nekad bole više od fizičkih. Moram biti jaka zbog svoga sina koji je još premali da bi shvatio što se zapravo događa. Možda smo se nekad  voljeli, ali ljubav ovo ne radi.

 

Autorica: Anonimna

Foto: Canva

Pripremila:
Ženski RecenziRAJ
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.