"Komentari na račun moga izgleda dolazili su sa svih strana..."

Za razliku od mojih vršnjaka, u pubertet sam ušla vrlo rano. Tada su se počele pojavljivati i bubuljice koje su ubrzo u potpunosti prekrile moju kožu lica. Počele su se pojavljivati i na leđima te prsima, ali te mi nisu toliko smetale koliko one koje sam imala na licu. Nakon nekog vremena, posjetila sam i dermatologa koji mi je rekao da će mi se koža pročistiti kada izađem iz puberteta. Objasnio mi je da je to faza koju moram proći, ali nisam bila svjesna što me čeka i da one neće samo tako nestati.

Kako je vrijeme prolazilo, tako se stanje moga lica pogoršalo. Bubuljice su se sve češće pojavljivale te su često znale biti i upaljene na više mjesta. Kako mi prethodna terapija nije pomagala, tražili smo mišljenje različitih dermatologa u nadi da će pomoći mome licu. Međutim, mene to čak ne bi doticalo toliko da nisam dobivala ružne komentare na račun svoje kože. Osnovna škola bio je period života u kojem sam tek razvijala svoje mišljenje, a svaki ružan komentar pogodio me. S obzirom na to da sam i ranije ušla u pubertet, koža mojih vršnjaka još nije doživjela takvu promjenu te je tada još svima tako nešto bilo neuobičajeno. Komentari na račun moga lica dolazili su sa svih strana, bilo to ispred mene ili iza mojih leđa. Neki nisu imali loše namjere pa su me znali pitati što je s mojom kožom jer je često bila crvena, ali na svako pitanje ili komentar postala sam osjetljiva. Situacija se smirila kada su i ostali ušli u pubertet te doživjeli promjene kao ja, ali komentari i dalje nisu u potpunosti nestali.

Dečko i ja odlučili smo prihvatiti posao u istoj firmi - jesam li požalila?

Doma nikada nisam pričala o tome, štoviše, smatrala sam da to nije ništa bitno o čemu bih trebala razgovarati. Mislim da sam i zbog toga i očvrsnula te da me nakon nekog vremena komentari više nisu doticali. Samo mi se jedan urezao u pamćenje, a to je bilo kada mi je jedan dečko rekao da pogledam svoju kožu kakva je pa da onda tek imam pravo nešto komentirati i nakon toga se podrugljivo nasmijao. Tada sam se i ja samo nasmijala jer sam znala da ne razumije da je to pogrešno što je rekao, ali kako se kaže, pružila sam mu njegovih ''pet minuta slave''.

Nakon osnovne škole, situacija se poboljšala, ali i dalje nisam bila u potpunosti zadovoljna stanjem svoje kože. Vjerujem da je većini nas period srednje škole bio razdoblje u kojem smo eksperimentirali s njegom lica, a kako ja to razdoblje nisam preskočila, krenula sama slagati svoju rutinu i eksperimentirati s maskama za lice iz kućne radinosti. Nikada neću zaboraviti koliko sam bila ljuta na mamu što mi nije dala da nosim puder u osnovnoj školi, ali sada sam više ljuta na sebe što sam si dopustila eksperimentiranje, a njoj sam zahvalna. Moje eksperimentiranje je, kao što pretpostavljate, završilo loše te sam svoju kožu onda spašavala od nereda koji sam sama prouzročila svojim neznanjem. Srećom, sve sam to riješila vrlo brzo i nije ostavilo posljedice na mojoj koži. Nakon toga, shvatila sam da moram ponovno potražiti stručno mišljenje te sam to i učinila.

Krajem srednje škole počela sam se i ozbiljnije baviti šminkanjem te sam otvorila svoj profil na Instagramu kako bih svoje radove dijelila i s drugima. Kako sam tada i više vremena provodila na društvenim mrežama, stalno sam bila okružena fotografijama savršene kože.

U mojoj glavi tada su vidljive nepravilnosti na koži bile sramotne te sam svaku sliku uvijek provlačila kroz jedan program te sam uključivala opcije kojima sam zaglađivala kožu.

Uvijek sam otvoreno govorila o tome jer je korištenje te opcije na fotografijama bilo i više nego vidljivo. Kako je vrijeme prolazilo, pronašla sam savršenu rutinu za svoje lice te se koža lica dosta poboljšala i kako je išla na bolje, tako sam ja sve manje uređivala fotografije. Međutim, kako su većini mojih vršnjaka izlaskom iz puberteta u potpunosti nestale bubuljice, bila sam pomalo razočarana. S obzirom na to  da mi je tadašnja rutina napravila veliku promjenu na koži, čekala sam svoj dan kada će i moje lice biti onakvo kakvo je bilo prije puberteta.

Kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam da tome neće biti tako. Koža moga lica znatno se poboljšala, ali i dalje nije onakva kako sam očekivala da će biti.  Nakon toga, shvatila sam da moram prestati bježati od svoje kože i čekati da postane savršena, već ju moram zavoljeti onakva kakva je - s bubuljicama, proširenim porama i ponekad previše osjetljiva. Iako sam dosta vremena bježala od toga svega, dobivala razne komentare na račun svoje kože i skrivala ju na društvenim mrežama, sada sam ju zavoljela i smatram da bi svatko od nas to trebao jer je to koža u kojoj živimo mi, a ne netko drugi.

„Sretno sam posvojena - i drugi to zaslužuju!“ - #motiviRAJse inspirativnom pričom Marte Divjak

Foto: Canva

 

 

Pripremila:
Tagovi:
Prikaži
#osobno