U trideset dana primjetila sam koliko mogu potrošiti novca na stvari koje mi realno ne trebaju, ali ih kupim za "svaki slučaj"

Moram priznati da prije ovog izazova nisam mislila da trošim pretjerano. Ne kupujem svaki dan velike i skupe stvari, ne dolaze mi paketi na vrata svakog drugog jutra i nemam osjećaj da sam osoba koja ne zna kontrolirati kupovinu. No onda sam počela obraćati pažnju na one male, usputne kupnje. Još jedna majica jer je na sniženju. Nova šalica koja mi objektivno ne treba. Nešto iz drogerije što sam vidjela na društvenim mrežama. Svijeća, ukras za stan ili "samo jedna sitnica" od nekoliko eura.

Pojedinačno ništa strašno. No kada ih zbrojim na kraju mjeseca, priča izgleda malo drugačije. Zato sam odlučila isprobati No-buy izazov na 30 dana. Pravilo koje sam si postavila bilo je jednostavno: kupujem ono što mi zaista treba, ali trideset dana ne kupujem stvari samo zato što su mi se u tom trenutku svidjele.

Nisam prestala kupovati hranu, higijenske potrepštine ili nešto što sam zaista potrošila i trebalo je zamijeniti. Cilj mi nije bio trideset dana ne potrošiti ni euro, nego vidjeti koliko često kupujem iz navike, dosade ili čistog impulsa.

Početak je bio iznenađujuće lagan

Na početku sam bila poprilično motivirana. Prođem pokraj nečega što bih inače pogledala, sjetim se izazova i nastavim dalje. Čak sam bila pomalo ponosna na sebe i pomislila: "Pa dobro, ovo uopće neće biti teško." No onda je prošao početni entuzijazam.

Shvatila sam koliko često otvorim neku aplikaciju ili web shop bez ikakve namjere da nešto konkretno kupim. Samo gledam. A svi znamo kako završi to "samo gledanje". Najveći problem nisu mi bile stvari koje su mi trebale, nego one za koje sam u nekoliko sekundi uspjela samu sebe uvjeriti da mi trebaju.

Tijekom izazova nekoliko sam puta vidjela stvari koje bih prije gotovo sigurno kupila. I svaki put krenulo je isto opravdavanje: dugo to gledam, iskoristit ću, dobra je cijena, kasnije možda više neće biti dostupno… Umjesto da odmah kupim, počela sam stvari spremati na popis.

Ako ih budem željela i nakon završetka izazova, kupit ću ih. I tu se dogodila meni najzanimljivija stvar – većinu njih nakon nekoliko dana više nisam ni željela. Ne zato što su odjednom postale ružne ili beskorisne, nego zato što je prošao onaj prvi osjećaj "moram ovo imati". Upravo mi je to možda i najveća lekcija cijelog izazova.

Zaključak

Poslije izazova od trideset dana nisam postala minimalist i sigurno ću se i dalje ponekad počastiti nečim što mi zapravo ne treba – jer poanta nije uskratiti si sve, nego shvatiti da takve kupnje ne moraju biti svakodnevne. Puno mi pomažu i popisi jer kada unaprijed znam što trebam, lakše izbjegnem usputne sitnice.

Ako mi se nešto svidi, pričekam nekoliko dana pa tek onda odlučim. No-buy izazov tako me nije naučio da ne kupujem, nego da kupujem svjesnije i više cijenim ono čime se povremeno nagradim.

Foto: Canva

Pripremila:

Laura Lasan

Tagovi:

Prikaži

#osobno

#trošenje novca

#osobne financije

#mjesečni budžet

#impulzivna kupovina

#kupovina iz navike

#kako uštedjeti novac

#no-buy izazov

#no buy challenge

#svjesna kupnja

#nepotrebna kupovina

#kako prestati impulzivno kupovati

#no buy izazov 30 dana

#izazov bez kupovine

#izazov bez nepotrebne kupnje

#kako manje trošiti

#kontrola potrošnje

#štednja novca

#svjesna potrošnja

#shopping navike

#kupovina iz dosade

#kako smanjiti trošenje

#manje trošenja

#izazov štednje

#nepotrebne stvari

#kupovina za svaki slučaj

#iskustvo no buy izazova

Pročitajte još

5 načina na koje mi AI zaista olakša svakodnevicu – osim onog očitog

5 načina na koje mi AI zaista olakša svakodnevicu – osim onog očitog