Za sve očeve koji su nas prerano napustili i za sve kćerke kojima je potrebna podrška

S gubitkom voljene osobe se nikada ne možeš pomiriti, već se jednostavno naučiš živjeti s novom vrstom praznine u svojem životu. Iako su nam često bolesti, patnja i život u bolovima zamijenili paljenje svijeća nad hladnim spomenikom, pitamo se kakav bi nam život bio da nije sve nestalo. Da su bolovi i dalje ostali prisutni, da smo se svi nastavili previše žrtvovati i je li bolja smrt nego život u bolovima.

Za tatin odlazak nikada ne možeš biti dovoljno spremna

Iako se moj otac dugo borio s teškom bolešću i funkcioniranje cijele obitelji promijenilo je smisao, njegovo tijelo se više nije moglo boriti i napustio nas je zauvijek. Godine prolaze, a suze još prelagano poteku na određene pjesme. Ponekad se nasmiješ jer ga se, eto, tek tako sjetiš. Sjetiš se koliko je uživao u životu i koliko je predivan čovjek bio. I onda opet tuga jer ne shvaćaš zašto baš za njega više nije bilo mjesta na ovom svijetu.

Jer tata je sigurno mjesto. Tata je ljubav koja se ne može opisati. Tata je strahopoštovanje protkano ljubavlju. Tata je zbir osjećaja koje ne možeš dovoljno dobro opisati. Najednom sve to izgubiš.

Dan očeva kod nas u obitelji nikada se nije posebno prakticirao. Štoviše, više smo društveno naučeni pridavati pažnju Majčinom danu. Zato nisam mislila da će me baš Dan očeva svake godine baciti u depresivne misli, izazvati bujicu suza iz mojih očiju i neopisivo teško razmišljanje jer samo želim još jednom čuti taj glas, zagrliti ga i poljubiti.

Zahvalna sam za sva lijepa sjećanja

Svake godine, nakon cjelodnevnog niza emocija, uvijek na Dan očeva odem leći u krevet sretna i zahvalna. Valjda suzama iz sebe izbacim djelić tuge, a, u konačnici, budem zahvalna što imam toliko lijepih uspomena. Iako me neizmjerno boli činjenica da je tata ostao samo uspomena, znam da dokle god je mene, i on će živjeti. I zato sve vi koje danas prolazite kroz istu zbrku osjećaja – sjetite se da niste same.

Jako puno nas danas plače i promišlja što bi bilo da se sve završilo drugačije. Pokušajte ne gledati na sve žalosnim pogledom. Prisjetite se lijepih trenutaka. Njegovog osmijeha, viceva koji nikome nisu bili smiješni, očiju punih ljubavi kojima te gledao i svega što te naučio. Možda pustiš suzu i to je sasvim u redu, ali vjeruj mi da je to samo još dodatna potvrda koliko ga zapravo voliš.

Foto: Canva

I ja sam "1 od 10", a ovo je moja priča i podrška za sve žene oboljele od endometrioze

Pročitajte još

I ja sam "1 od 10", a ovo je moja priča i podrška za sve žene oboljele od endometrioze

I ja sam "1 od 10", a ovo je moja priča i podrška za sve žene oboljele od endometrioze