Hitna medicinska pomoć: u školi nas uče što reći, ali ne i kako ostati smiren kada je najteže

Među prvim su mi uspomenama iz školskih klupa brojevi 112 i 194 te upute kako pozvati hitnu ili policiju ako se nešto loše dogodi. Uvijek sam mislila da ja to mogu i nisam smatrala da bi mi pozvati hitnu pomoć mogao biti toliki problem. Razlika je u tome što sam "hladne glave" dok razmišljam o tome. U trenucima panike mozak nas izdaje, ruke se tresu i ne možemo zucnuti riječ. Kako se smiriti u takvim trenucima?

Nažalost, dogodilo se najgore i morala sam pozvati hitnu pomoć

Dok je toga jutra moj otac ležao na podu u nemogućnosti da uhvati dah, ja sam trebala pozvati hitnu. Kao prvo, moje su se ruke toliko tresle da sam dva puta umjesto 112 pritisnula krivi broj. Tek sam iz trećeg pokušaja ispravno stisnula. Javlja se dispečer. S druge strane sam ja koja govori da brzo trebam hitnu jer on ne diše. Nisam rekla ni tko sam ni tko je on, a ni koja mi je adresa.

Velika pohvala dispečerki koja me smirila i "izvukla" iz mene sve potrebno. Uspjela sam reći svoju adresu iako mi je trebalo nekoliko sekundi da razmislim jesam li uopće rekla dobar kućni broj. Dok je ona mene ispitivala o mojem ocu i o tome od čega boluje, već sam čula zvuk sirene.

Nažalost, naš slučaj nije dobro završio. Navodno, sve i da je liječnički tim bio pored nas u tom trenutku, ne bi bilo spasa. Dok još liječnici hitne pomoći nisu otišli, doktorica mi je rekla da je panika sasvim normalna jer za takve situacije mislimo da se nama ne mogu dogoditi.

Kada se dogode, oblije nas hladni znoj, ruke se tresu i nismo svjesni sami sebe, a osobito ne onoga što se događa oko nas. Navodno je za dobar SOS poziv dovoljno samo nekoliko sekundi. Prvo adresa, nakon toga ime i prezime te reći što se dogodilo. U tim trenucima liječnički tim već sjeda u vozilo, a mi toga nismo ni svjesni.

Postala sam primjer sama sebi kako ne postupati

Često razmišljam o tom kobnom danu i pozivu hitnoj pomoći. Nadam se da mi se to više neće dogoditi, ali nekako vježbam za slučaj da se ipak dogodi. Kada god sam izrazito uznemirena, pokušavam smiriti samu sebe. Ponekad zamislim da pričam s dispečerom i da mu govorim svoju adresu, ime i prezime. Možda to nije najbolja alternativa, ali strah da se to sve ne dogodi ponovno ipak je jači od mene.

Foto: Canva

Tagovi:

Prikaži

#osobno

#osobna priča

#prva pomoć

#hitna pomoć

#112

#194

#poziv hitnoj

#stresne situacije

#panika

#dispečer hitne pomoći

#reakcija u hitnim slučajevima

#kako ostati smiren

#sos poziv

Pročitajte još

Danas je Dan očeva: osobna priča osobe kojoj su od tate ostale samo za lijepe uspomene

Danas je Dan očeva: osobna priča osobe kojoj su od tate ostale samo za lijepe uspomene