Villain Romance – onaj za kojeg navijamo

Od Ria iz Good girl’s preko Nilea u The beast in me pa do bezbroj zločestih dečki za koje želimo da prežive, da im bude oprošteno i da dobiju tu djevojku. Sve je to dio popularnog Villain Romance sadržaja koji ima svoje fanove, osobito na Tik Toku. Gotovo svi smo barem jednom navijali za "onog problematičnog". Onog koji je hladan, emocionalno nedostupan, ponekad grub, ali neodoljivo privlačan. Onog koji ne zove prvi i koji ima mračnu prošlost, ali "nije kao drugi". I za kojeg srčano navijamo da će se promijeniti zbog nje.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli multifandom (@santancs)

Filmovi i TV serije godinama nam serviraju istu priču: toksično ponašanje upakirano kao strast, kontrola kao briga, emocionalna nedostupnost kao dubina – ne da to gledamo i upijamo, nego još i romantiziramo, dijelimo citate, uzdišemo i govorimo: "Ovo je prava ljubav!"

Zašto nas privlače "zločesti dečki"?

Zato što su to priče koje hrane našu potrebu da budemo posebne. Ako se on promijeni baš zbog mene, to znači da vrijedim više. Ako sam ja ta koja će ga "spasiti", onda moj trud, moje čekanje i moje trpljenje imaju smisla. Toksični odnosi u fikciji često su samo produžetak poruka koje smo učili u stvarnom životu: ljubav boli, moraš se dokazati, nije lako, ali kad uspije – vrijedi. Nažalost, mnoge od nas, gledajući te scene vide ekranizaciju vlastitog života ili veze u kojoj se nalazimo ili koja je iza nas.

Drugi razlog jest adrenalin. Zdravi odnosi rijetko su prikazani kao uzbudljivi. Oni su stabilni, predvidivi, sigurni. A to na ekranu često djeluje "dosadno". Toksični odnosi nude dramu, napetost, neizvjesnost – emocije koje lako zamijenimo za strast. Problem je što mozak ne razlikuje uvijek fikciju od stvarnosti. Ono što često gledamo, počinjemo doživljavati kao normalno. Još gore – uspoređujemo svoju stabilnu, emocionalno zrelu vezu s odnosima na ekranima, misleći kako smo zapeli u rutini i dosadi.

Red flags – što je to?

Tu je i mit o promjeni. Koliko puta smo vidjeli priču u kojoj je on loš prema svima, ali ne i prema njoj? Ili je loš, ali ima "razlog"? Time se opravdava ponašanje koje u stvarnom životu ostavlja duboke posljedice. Učimo da su crvene zastavice samo izazov, a ne upozorenje. Da ona pretjeruje, a on je samo imao loš dan, no u stvarnosti bi potpuno drugačije reagirali. Slavimo psihopate i narcise uz usputne izgovore. Vrijeme je da nas manje konzumira sadržaj koji konzumiramo, no filmska industrija to nikako ne želi.

Ekrani ne vole dosadu, rijetko nam se pokazuje kako izgleda zdrava i zrela ljubav koja nije mlaka, nego duboka. Ljubav u kojoj nema igara, straha, "hodanja po jajima". Ljubav koja ne traži da se izgubiš da bi bila voljena. Štoviše, kada naiđemo na takve filmove smatramo ih dosadnima i predvidljivima.

Zašto mi je ovo poznato i zašto mi je privlačno?

Rješenje nije blokiranje takvog sadržaja, nego lagana i iskrena retrospektiva. Zašto me ovakvi odnosi toliko privlače? Što ja tu zapravo slavim? I što to govori o onome što sam naučila da su ljubav, povjerenje i strast? Možda se put samootkrivanja ne krije u savršenim primjerima zdravih odnosa, nego upravo u još jednom toksičnom kadru koji nas natjera da se zapitamo – zašto mi je ovo poznato i zašto mi je privlačno.

Foto: Canva

Pripremila:
3 najbolje knjige za hladne večeri koje sam pročitala tijekom ovog zimskog odmora

Pročitajte još

3 najbolje knjige za hladne večeri koje sam pročitala tijekom ovog zimskog odmora

3 najbolje knjige za hladne večeri koje sam pročitala tijekom ovog zimskog odmora