Stavljate li djecu u hodalicu? Liječnica otkriva zašto to nije najbolje rješenje!

Kada ste majka svakodnevno vas muči veliki broj pitanja na koji nemate pravi odgovor. Iz dana u dan zahtjevi vašeg djeteta mijenjaju se, a mira u vlastitom domu imate sve manje. Ponekad se čini kako biste sve dali da prođe faza razvoja između puzanja i hodanja, između neba i zemlje. I kao grom, pojavi se hodalica! Je li to sretno i spretno rješenje?

Mnoge od nas sigurno imaju jednu sliku iz djetinjstva iz hodalice. „U ono vrijeme“ to je bila uobičajena, da se tako izrazim, praksa. Tek su rijetki pedijatri upozoravali na štetnost iste. Danas su se vremena ipak promijenila, a izgovor „I ja sam to tako!“ nije još uvijek dovoljno znanstveno utemeljen.

Vrlo je važno slijediti motorički razvoj svoga djeteta. Svaki razvoj ima svoj put, no postoje ključne točke tog razvoja koje je važno pratiti. Isto tako, važno je zapamtiti kako navedeni mjeseci nisu točno određeni datumi, već okvirni termini. Dakle, ja danas neću spominjati mjesece života djeteta, već samo pravilan motorički put.

Motorički put započinje okretanjem preko boka, potom se dijete preko ispruženih ručica dovodi u sjedeći stav u kojem se može zadržati kraće vrijeme. Beba se potom u tom istom stavu nauči kretati što polako prelazi u puzanje. Kako želi sve više toga vidjeti i osjetiti, pokušava se podizati te isprva kleči pa se pridržava i stoji, a na kraju samo stoji. Iza toga slijedi iskorak i hodanje uz pridržavanje, a na kraju i samo hodanje. I tu se sada postavlja pitanje hodalice.

Sigurna sam da ni jednoj odrasloj osobi ne bi palo na pamet ići roniti s bocama na dubinu od 10 metara ako prije toga nije naučila plivati. Neke stvari moraju teći kontinuirano. Proces motornog razvoja kontinuiran je. Svakoga dana dijete, u ovom slučaju dojenče, stječe nove sposobnosti. Zdravo dijete ima svoj tijek razvoja. Jedna faza motoričkog razvoja prelazi u drugu i nadograđuje se na prethodnu. Nije moguće prijeći iz sjedećeg stava u hod bez iskoraka, nije moguće složiti rečenicu ako prethodno nismo rekli ni riječ.

Stavljanjem djeteta u hodalicu zapravo tjeramo dijete da čini nešto za što zapravo nije spremno. Preskačemo nekoliko koraka odjednom kako bi dijete što prije prohodalo. Što se može dogoditi? Dijete će napraviti određene pokrete tek kad je njihovo tijelo spremno. Ako ih još uvijek ne radi samostalno, znači da tijelo, kosti, mišići još uvijek nisi spremni na to. Hodalica čini upravo to - omogućava djetetu, na neki način i prisiljava, da hoda prije nego što je na to spremno. Ako je hodalica visoka, beba se neće moći oslanjati na cijelo stopalo, već će se samo prstima odgurivati od podlogu što je loše za kasnije formiranje stopala. U tom se trenutku šalje krivi signal prema mozgu i vrlo se često kasnije stvara nefiziološka veza između koraka i pokreta. Osim toga, ako mišići zdjeličnog obruča nisu dovoljno spremni, može doći do iščašenja zgloba kuka ili povreda u slabinskom dijelu kralježnice. Ovakvih povreda na prvu ne moramo biti svjesni, već ih otkrije pedijatar prilikom sljedećeg sistematskog pregleda. Isto tako, u hodalici djeca najčešće idu isključivo naprijed, a kada su samostalna u hodu, ipak se isprva kreću u stranu, a tek naknadno naprijed.

Kretanje u hodalici zapravo je kretanje na mahove, a ono nije dobro za motorički razvoj koji je kontinuiran. Kretanjem se stvaraju novi ekstrapiramidalni putevi unutar mozga koji su zapravo obrasci kasnije kretanja i pokretanja. Kretanjem na mahove preskačemo uredno razvijanje puteva u mozgu te ćemo ih u nekom trenutku ipak trebati nadoknaditi. Problem se pojavljuje i kod padanja. U hodalici smo zaštićeni, ali time gubimo i neke od obrambenih mehanizama i učenja padanja.

Jedina je pozitivna stvar ta da roditelji imaju više vremena za druge aktivnosti kad su djeca u hodalici. Jedan od razloga zašto roditelji upotrebljavaju dječje hodalice jest taj što im kronično nedostaje vremena za druge stvari. Kada je dijete u hodalici, roditelji mogu neometano obavljati zadatke i barem prividno biti mirni da je dijete na sigurnome. Hodalice dolaze u različitim bojama, oblicima, sa zvučnicima i igračkama na njima što bebama stvarno može biti zabavno, a interakcija s takvom igračkom može biti poticajna za njihov kognitivni razvoj.

Majke, ne zaboravite, svako dijete ima vlastiti tempo razvoja. Nekad se čini da su sva druga djeca nešto usvojila, a samo vaše nije, ali to je daleko od istine. Iako postoje jasno izražene individualne razlike, sva djeca trebaju se razvijati prema istim osnovama. U slučaju da postoji odstupanje u razvoju, to će primijetiti odabrani pedijatar koji će vaše dijete dalje uputiti na obradu te kod specijalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.

Koji je prikladan način za kažnjavanje djece - opravdavate li kažnjavanje? Donosimo mišljenje majke

Jeste li vi upotrebljavali hodalicu s vašom djecom?

Foto: Canva

Pripremila:
Matea Hrboka Zekić

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.