Uspostavljanje autoriteta bez primjenjivanja kazne u odgoju

Možda nisam prava osoba za temu iz naslova jer ako pitate moje bližnje, reći će vam da nisam dobar autoritet svojoj djeci, ali kažu da moj suprug je. Sve u svemu, ja se ne slažem u cijelosti, itekako sam svjesna svojih pogrešaka, učim iz suprugova primjera i nešto o temi ipak znam.

Pogrešno se miješa pojam autoriteta sa strahom

Od početka odgoja svoje djece borim se sa svima oko sebe u jednom – ne želim da se moja djeca boje ni mene ni oca ni u jednom segmentu. Smatram da djeci nema goreg osjećaja od straha. Tada su potpuno nemoćni, nije im jasno što se događa, a ne osjećaju se zaštićenima ni sigurnima. Kada to prezentiram društvu, često me naiđem na komentare poput „A kako ti misliš postaviti se kao autoritet?“, „Mora se znati tko je mama, a tko dijete!“ i slično.

Biti autoritet djetetu ne znači prosipati strah, povišene tonove i prijetnje. Kako onda to postići?

Puno razgovora ključ je uspješnog rješavanja konflikta

Iako mi je i sam suprug prigovarao da u konfliktnim situacijama previše objašnjavam, ja sam se toga tvrdoglavo držala. Kada se moja djeca međusobno posvađaju, pokušavam se postaviti iznad njih bez da pokažem ljutnju, da sam "izbačena iz takta" ili nešto slično. Uvijek objasnim tko je pogriješio, zašto i što ćemo sada napraviti. Djetetu koje je u tom trenutku „krivo“ ne određujem kaznu nego se postavim realno i pravedno i objasnim što je bilo loše i zašto taj obrazac ponašanja ne treba ponavljati.

Djeca kopiraju ponašanje roditelja - dobrim primjerom postajemo poželjan autoritet

Djeca u svemu kopiraju ponašanje roditelja i zato u odgoju djece polazim od sebe. Mijenjam i prilagođavam svoje obrasce ponašanja jer znam da imam dva para očiju koji me uvijek prate i motre i oponašaju moje ponašanje. Nema mi draže ni bolje potvrde da sam dobar roditelj kada na njima vidim da rade nešto slično meni, a sve dok oponašaju mene ili supruga, to znači da smo im autoritet. Najčešće taj odnos moći koji mi kao roditelji projiciramo možemo primijetiti kroz njihovu igru oponašanja.

Kazne nisu loše, no moramo ih razumno određivati

Ne zazirem od kazni, no neću ih upotrebljavati do daljnjega. Strah me što pubertet nosi, kakav će inat i nepoželjna ponašanja povući sa sobom to ludo doba. U tom periodu vjerujem da će (nažalost) biti situacija kada ćemo možda morati upotrijebiti kažnjavanje. Pritom definitivno ne mislim na fizičke kazne ni staromodne oblike za mlađu djecu poput „sjedenja u kutu“. Takve kazne zaista ničemu ne vode niti su djeci jasne. Štoviše, mogu samo oni primijeniti tu agresiju na nekog drugog.

Baš kao što je i svako dijete priča za sebe, tako je i svaki roditelj. Ne smijemo zaboraviti da odgoj djece zahtijeva puno rada na sebi, kontroliranja vlastitih reakcija, odgovora na izazove i nove situacije.

Majka predlaže korisne aktivnosti za vašu djecu u koje ih možete uključiti odmalena

 

Foto: Canva

Pripremila: