Kako naizgled jednostavan trend i ritual zapravo potiče stvaranje zdrave navike?
Nije nepoznata činjenica da čovjek, otkad je svijeta i vijeka, ugodu pronalazi u rutini, u navici, u svojoj zoni komfora. Svi volimo mode autopilota jer nas opušta, ne izaziva nepotreban stres, jednostavno ponavljamo iz dana u dan ono na što su naše tijelo i misli naviknute. Tako ležerno možeš sjediti na kauču nakon posla i ne raditi ništa. Možeš čitati knjigu, skuhati ručak, meditirati, a možeš i trčati.
Vodeći zdravstveni i fitness stručnjaci smatraju da je za stvaranje nove navike potrebno istu ponoviti u 21 dan, dakako, uz dozu odlučnosti i dosljednosti, ali i obraćanja pozornosti na želje i potrebe svoga tijela.
No rest days – način kako ostvariti svoj cilj ili prolazni trend?
Trend koji je pokrenuo lavinu komentara i reakcija na društvenim mrežama jest No rest days – trčim svaki dan u godini. Naravno, kako to obično biva s društvenim mrežama, početni trend već je prekrojen u nekoliko verzija – trčim svaki dan u travnju, trčim sljedećih mjesec dana, trčim dok ne izdahnem, trčim i radim maslac u isto vrijeme i drugi. No posvetimo se originalu.
Dakle, koncept trenda počiva na tome da potakne pojedinca na stvaranje nove navike, u ovom slučaju trčanja, te ukaže na njezine prednosti, potakne dosljednost i digitalno umrežavanje sa zajednicom koja slijedi isti trend. I to je u potpunosti u redu. U čemu je kvaka? – pitate se.
Morate trčati svaki dan, dakle, 365 dana. Ali možda, je to i u redu jer je za uspješnost usvajanja nove navike jedan od ključnih faktora učestalost ponavljanja određene radnje. No je li zaista potrebno trčati svaki dan da biste bili dosljedni ili je ta brojka samo tu za skupljanje pregleda i lajkova?
Što nam psihologija kaže o trendu?
Psihologija ima nekoliko zanimljivih odgovora na pitanje zašto je ovaj trend toliko privlačan. Prvo – zbog ostvarenja kontinuiteta koji ljudima stvara osjećaj sigurnosti. Kada jednom povežeš nekoliko dana aktivnosti zaredom, ne želiš biti "crna ovca" koja je prekinula lanac, stoga nizanje ostvarenja aktivnosti postaje cilj samo po sebi.
Drugo – dakako, izgradnja tvoje persone na digitalnim platformama i umrežavanje u zajednicu istomišljenika, odnosno pratitelja trenda i onih koji "samo" promatraju i podržavaju aktivnost lajkom, dijeljenjem sadržaja i praćenjem kreatora, time se stječe i društvena potvrda. Kao nekakav znak da si na pravom putu što bi te trebalo dodatno motivirati da na istom ostaneš.
Treće, tu je pojednostavljenje odluke. Umjesto svakodnevnog pitanja, "Hoću li danas trčati?", imaš pravilo koje sve rješava – trčiš. To smanjuje mentalni napor i olakšava početak. Ali postoji i druga strana.
Gdje prestaje trend, a počinje problem?
Znači li dosljednost držati se odluke da počinješ trčati u skladu sa svojim fizičkim mogućnostima idućih 365 dana s pauzom ili slijepo pratiti trend bez pauze? Zapravo je neka zdrava definicija dosljednosti u sukobu s trendom. Stoga bi pitanje trebalo biti – mogu li ovu aktivnost obavljati u svojim kapacitetima ili je važnije označiti kvačicom kućicu da je ista obavljena svaki dan?
Društvene mreže programirane su po pravilima brojnih algoritama, a tijelo ima svoja pravila te nekada treba odmor i oporavak poslije aktivnosti. Ironično, upravo ono što je trebalo stvoriti zdravu naviku može dovesti do odustajanja.
Zaključak
No rest days – trčim svaki dan u godini impresivan je trend koji na prvi pogled gradi disciplinu i ukazuje na važnost kretanja. Možemo se složiti, stvarno zvuči zdravo u današnjem svijetu. No nije sve tako crno-bijelo. Da, dosljednost je važna kao i disciplina te učestalost vršenja radnje jer su sve ove stavke važne za stvaranje rutine. No rutina bez prostora za odmor brzo prestaje biti saveznik i postaje teret.
Taj teret dodatno je otežan dijeljenjem sadržaja takvog tipa na društvenim mrežama gdje ne želiš biti izostavljen jer je jedan dan tebi trebao odmor, ali ignoriranjem svoje želje za pauzom, postaješ žrtva burnouta. Prava vrijednost ne leži u tome da nešto radiš svaki dan pod svaku cijenu, nego da to možeš raditi dugoročno, a da ne izgoriš putem.
Možda nije pitanje koliko dana zaredom možeš trčati, nego koliko dugo možeš zadržati zdrav odnos prema trčanju. Jer na kraju, nije impresivno izdržati 365 dana bez pauze ako nakon toga staneš. Impresivno je pronaći ritam koji možeš pratiti godinama. Možda baš zato Talijani i imaju dolce far niente (eng. the sweetness of doing nothing), kako bi se i sami podsjetili da tijelu i umu nekada treba rest time i malo užitka u činjenju apsolutno ničega.
Foto: Canva
- Pripremila:
- Laura Lasan
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice