Zajedničkim snagama protiv vršnjačkog nasilja u školama - što možemo učiniti?

Svi se možemo složiti s činjenicom kako je nasilja u hrvatskim školama oduvijek bilo. I u vrijeme naših školskih dana uvijek je među djecom bilo vrijeđanja, svađanja i fizičkih sukoba. Nedostatkom stručnih timova u školama većina nepoželjnih ponašanja često je ostajala neprepoznata, što je nosilo niz posljedica, ponajviše po žrtve nasilja. Podaci iz 2022. godine pokazuju nam kako je vršnjačko nasilje u hrvatskim školama najčešći prijavljivani oblik nasilja u odnosu na djecu (IUS-INFO).

Što sve podrazumijeva vršnjačko nasilje?

Službena definicija vršnjačkog nasilja jest neželjeno agresivno ponašanje drugog djeteta ili skupine djece koja nisu braća i sestre niti  su u romantičnoj vezi sa žrtvom. Ono uključuje ponovljene fizičke, psihološke ili  socijalne povrede. Može se manifestirati kao izravni fizički napad, neizravni napad u smjeru nanošenja štete tuđoj stvari ili imovini, verbalni napad koji uključuje i širenje glasina, klevetanje, isključivanje iz vršnjačke grupe te institucionalno nasilje koje se može manifestirati kao postavljanje nerealnih ciljeva ili očekivanja.

Nošenje s nasiljem u hrvatskim školama promijenilo se nabolje zahvaljujući Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji je na snazi od 2008. godine. Zakon propisuje obvezu poduzimanja mjera zaštite prava učenika te izvještavanje ravnatelja školske ustanove o svakom obliku nasilja u školi. Kada ravnatelj zaprimi prijavu, dužan je izreći pedagošku mjeru propisanu odgovarajućim Pravilnikom te postupiti u skladu s postojećim Protokolima u slučaju zlostavljanja i zanemarivanja djece. Kada dođe do nasilja, škola je dužna prijaviti događaj nadležnim institucijama. Prijave pravobraniteljici za djecu ukazuju na činjenicu kako se najveći broj prijavljenih slučajeva nasilja odnosi na vršnjačko nasilje te da su nasilja koja se ponavljaju najčešća kod one djece koja pokazuju rizike u razvoju.

Što škole mogu poduzeti da bi se učestalost nasilja smanjila?

Smatra se kako su za suzbijanje nasilja u školama najvažnije prevencija i rana intervencija. Stručni suradnici, ali i učitelji obavezni su u nastavu implementirati preventivne programe koji uključuju savjetovanje učenika te poticanje razreda na raspravu o mentalnom zdravlju, poželjnim ponašanjima u školi, razgovor o emocijama te ono osnovno – poticanje na traženje pomoći i prijave svih vrsta nasilja.

Istraživanja u Hrvatskoj pokazala su kako su dječaci češće počinitelji nasilja od djevojčica.  Kada je u pitanju vrsta nasilja, dječaci češće sudjeluju u fizičkom, a djevojčice u verbalnom nasilju. Najčešće se prijavljuje fizičko nasilje, zatim prijetnje, uzimanje stvari, širenje glasina i izrugivanje. Također, sve je više prijava online nasilja, poput širenja glasina ili izoliranja u Whatsapp grupama.

Što možete učiniti kao roditelj?

Stručnjacima u školama često stvara problem kada prijave nasilja dolaze od strane roditelja umjesto od sudionika događaja. Razlog je tomu što roditeljske prijave često obilježava duboka i nepotrebna involviranost roditelja u vršnjačke odnose, pri čemu utječu na svoje  dijete da se osjeća kao žrtva. Roditelji često u svojim viđenjima mogu biti subjektivni i omalovažavati aktivnosti škole na unapređivanju odnosa djece.

Ono što kao roditelj ili učitelj možete učiniti za svoje dijete, jest razgovarati i potaknuti dijete na obraćanje razredniku ili psihologu. Kada su djelatnici škole upoznati s problemom, dužni su kontaktirati roditelja i pokušati riješiti problem u skladu s propisanim protokolima. U međuvremenu imajte povjerenja da velika većina stručnih suradnika u školama diljem Hrvatske ulaže napore u prevenciju i razgovor s djecom, a najveći problem, nažalost, stoji u premalenom broju stručnih suradnika.

 

Foto: Pexels / Canva