Školski psiholog - koja mu je uloga i zašto ne trebamo zanemariti njegovu važnost?

Nakon niza nepredvidivih situacija koje smo doživjeli u posljednjih nekoliko godina, stručnjaci za mentalno zdravlje predviđaju da nas nakon pandemije COVID-19 očekuje „nova“ pandemija – pandemija mentalnih bolesti. Po broju korištenih dana bolničkog liječenja mentalni poremećaji u posljednje četiri godine u Republici Hrvatskoj nalaze se na prvom mjestu! Kod odraslih, ali i kod djece najčešće se radi o depresivnom i anksioznom poremećaju.

Zašto se brojke kroz godine povećavaju?

Uzimajući u obzir pandemiju i potrese u nekim područjima Hrvatske, možemo zaključiti kako je proteklih nekoliko godina za sve nas bilo obilježeno osjećajima neizvjesnosti i nesigurnosti. Dodatno, porast upotrebe i važnosti društvenih mreža utjecao je na najmlađe generacije na način da je smanjio kapacitet pažnje i koncentracije, ali i djelovao socijalno. Djeca su već godinama u opasnosti od razvoja ovisnosti, osamljivanja, ali i praćenja trendova koji mogu dovesti do problema sa samopoštovanjem i loše slike o sebi. UNICEF je 2021. u velikom svjetskom istraživanju utvrdio kako konkretno u Hrvatskoj 11,5 % djece doživi neki mentalni poremećaj u dobi od 10 do 19 godina. Kod djece je u posljednjih nekoliko godina uočen povećani nemir, agresivnost, depresivnost i autoagresivna ponašanja. Također, češće su i teškoće učenja, poput disleksije ili poremećaja pažnje.

Institucije prepoznaju važnost brige o mentalnom zdravlju i pružanju pomoći najpotrebitijima, no kapaciteta je premalo. U Hrvatskoj trenutačno postoji ukupno 47 specijalista dječje i adolescentne psihijatrije, što iznosi 1 na oko 150 000 djece. Najviše je specijalista u Zagrebu, pri čemu nam samo ostaje da se zapitamo kakvo je stanje u manjim gradovima. 

Čemu psiholog u školama služi?

Nažalost, velik broj hrvatskih škola i dalje nema zaposlenog psihologa, no možemo primjetiti kako vlast prepoznaje njihov manjak te se radna mjesta u školama s vremenom i otvaraju. Zadaća školskog psihologa jest pružanje pomoći učenicima, roditeljima i nastavnicima u različitim sferama obrazovanja:

  • poboljšanje školskog postignuća

  • poticanje poželjnih ponašanja i brige o mentalnom zdravlju

  • podrška učenicima u potrebi

  • stvaranje sigurne školske klime te

  • ojačavanje odnosa škole i obitelji

Školski psiholog većinu svog radnog dana provodi u individualnom radu s djecom. Ponajviše se bavi unaprijeđenjem slike o sebi i samopouzdanja, načinima nošenja sa stresnim situacijama, vršnjačkim i obiteljskim odnosima, ali i načinima nošenja sa školskim zadacima, pogotovo kada su u pitanju teškoće učenja. Zadatak je psihologa i na mjesečnoj bazi ulaziti u razrede i provoditi tematske radionice prilagođene dobi. Često su to briga o mentalnom zdravlju, stilovi komunikacije, nenasilno ponašanje, nošenje s izazovima adolescencije ili razvoj socioemocionalne pismenosti. Psiholog u svemu pruža podršku i roditeljima i učiteljima, pri čemu savjetuje i individualno i grupno, kroz edukacije. Školski psiholog djeluje i u kriznim situacijama, a često može i biti prva osoba koja prepoznaje učenike u riziku.

Djeca i odrasli često se suzdržavaju od psihološke pomoći, no primjećujemo kako je suzdržanost sve manja. Važno je znati da će samo dio djece prepoznati važnost psihologa i odvažiti se potražiti pomoć. Stručnjaci mentalnog zdravlja često kažu; „Ako djetetu ne postavite pitanje, neće vam skoro nikada reći samo što ga muči“. Školski psiholog nekada može biti jedina osoba kojoj se dijete želi otvoriti. To ne znači da je netko loš roditelj, učitelj ili prijatelj! To samo znači da se dijete (pogotovo u pubertetu) nekada neće htjeti otvoriti članovima svoje okoline, već nekoj osobi koja im je u okolini prepoznata kao osoba od povjerenja. U tome ne treba tražiti znak da smo nešto krivo napravili, već da u konačnici dijete u potrebi nalazi podršku koja mu je potrebna.

Foto: Pexels / Canva