Moje odrastanje s bakom uvelike je utjecalo na to kakva sam osoba danas

Dok su moje sestrične i bratići iz grada išli u vrtić i malu školu, ja sam svoje predškolske dane provodila na selu s bakom. “Eh, da si imala priliku odrasti u gradu, sigurno bi bila neka balerina ili gimnastičarka.” Ovu sam izjavu čula bezbroj puta - od mame, dečka, prijatelja, slučajnih poznanika koji su imali priliku vidjeti moje "akrobacijske" vještine. Dijelom je to do prirodnog talenta, a dijelom do sata preskakivanja preko kanala, ljuljanja na orahovim granama i kotrljanja po onoj malo manje poznatoj brdovitoj Slavoniji. Nekada se i sama znam zapitati kako bi izgledao moj život danas da sam imala priliku odrasti u gradu. Zasigurno ne bih bila ista osoba.

Dolazim iz male ruralne sredine u kojoj smo se prije više od 20 godina mi predškolci međusobno čuvali, a tu su bile i naše bake čuvalice. Bez vrtića i male škole, igraonice, mobitela, tableta pa čak i trgovine. Samo jedno malo selo, jedan sokak, nas 10-ak klinaca i igraonica na otvorenom - šume, livade, stari svinjci i čardaci, 1001 improvizacija mjesta i igara koje može osmisliti samo dječja mašta. Prije nego što dobijem dozvolu za igrati se s prijateljima od bake, moram pojesti kruha s masti i salatu od rajčice ubranu u vrtu ispred naše ljetne kuhinje.

Bakine odgojne metode - zahvaljujući njima ja sam danas elokventna, samopouzdana i jaka, pozitivno glasna žena

Danas, kada gledam svoje odrastanje s odmakom, svjesna sam koliko je ustvari ono pozitivno djelovalo na mene. Kao prvo, vrlo sam se rano osamostalila. Baka nije kao tete u vrtiću svaku minutu i sekundu pazila na mene, što je većinom rezultiralo krastama na koljenima, ali ne zato što me nije voljela, već zato što se brinula o cijelom domaćinstvu uz to što je mene čuvala dok se mama i tata ne vrate s posla. Baka je imala old school odgoj. Moraš biti sposobna brinuti sama o sebi, od malena. Imati svoje rutine od ranoga jutra i znati tko si i koliko vrijediš. Baka je uvijek govorila: “Čitaj jasno i glasno da probudiš sve babe u crkvi na misi”.

Sve recitacije i monologe za školske priredbe pripremala je sa mnom, kao i svaku pjesmicu koju je trebalo naučiti napamet. Uz nju sam se tako naučila scenskom i javnom nastupu. Uz nju sam svake godine sve više i više pobjeđivala tremu pa danas, kao odrasla zaposlena žena, nemam problema nastupati pred nepoznatim ljudima, održati prezentaciju, voditi prodajne razgovore i biti ono što jesam. S bakom sam pekla kruh, radila zimnicu, a kada baka više nije mogla kuhati, ona me usmjeravala što da radim i tako sam uz njezinu asistenciju naučila i zavoljela šporet i kuhaču.

Moja je baka nosila tradicionalnu slavonsku odjeću, suknje i podsuknje, maramu i pregaču, uvijek je nosila i rupčić i krunicu. Baka je bila “opasna”. Svima bi sve dala, uz nju nitko nije mogao ostati žedan i gladan, ali taj si dio morao zaraditi. Raditi se moralo jer ništa ne dolazi samo od sebe ako idemo poštenim putem. Na svome talentu moraš svaki dan raditi i to je baka jako dobro znala. Ona je prepoznala moje talente i poticala ih je. Naučila sam kako ni iz čega možeš imati sve te da nema izgovora. Upornost, upornost i samo upornost. Biti znatiželjna, biti neovisna, cijeniti svako zrno žita i kap vode iz bunara. Pomoći svakome, ali i znati ukazati da se ručak treba zaslužiti. Biti liderica, ali uvijek ostati ponizna.


Sjećanje na jednu baku i malo selo podno Dilj gore

Baka je otišla s ovoga svijeta 2013. godine i ne prođe ni dan da ne pomislim na nju. I danas imam sto i jedno pitanje koje bih joj postavila, hrpu savjeta zatražila, upoznala ju s meni nekim novim dragim ljudima. Još uvijek trebam moju baku. Ali moja baka živi u meni i znam da ju čini ponosnom svako moje “glasno i jasno”, sva domaća hrana koju kuham i kruh koji ispečem, odlazak na selo gdje sam odrasla i njegovanje tradicije. Bake su jako važna karika u našem odrastanju, a pogotovo kod žena. One nas uče vrijednostima koje nigdje dalje ne možemo čuti. Nikakav Chat GPT tu nam ne može pomoći. Uz njih mi postajemo samopouzdanije, jače i pozitivno glasne žene. Uz njih samo nam je nebo granica u postizanju zacrtanih ciljeva jer one će uvije biti podrška, uvijek imati vremena i kada nitko ne razumije i ne sluša. Bake su kraljice!

Foto: Canva

Pripremila: