Tuga zbog bakinog odlaska sustigla me mjesecima poslije

Većina nas barem se jednom u životu susrela sa smrću nama bliske osobe ili člana obitelji. Budući da smo svi različiti, svatko se s tugom nosi na drugačiji način, stoga ne postoji univerzalno pravilo koliko ta tuga traje. Ipak, situacija koja se često zna dogoditi, jest potiskivanje tuge koja čovjeka kad-tad stigne. O ovoj temi intenzivno razmišljam posljednjih par dana jer se bliži godišnjica bakine smrti, a unatoč tome što sam svjesna da je na boljem mjestu, moja tuga zbog njezinog odlaska ne jenjava.

Baka je, nažalost, bila bolesna dugi niz godina tijekom kojih smo joj svi u obitelji nastojali pomoći i olakšati dane, ali i vrijeme koje je provodila. Uz baku me vežu brojne lijepe uspomene i uvijek mi je pomagala svojim bogatim životnim savjetima. Nije bila od onih baka koje razmaze svoje unuke, ali danas sam joj na tome zahvalna jer me odmalena učila pravim vrijednostima. Baka je tijekom svih tih godina bolesti prošla kroz brojne teške situacije i iako smo mogli očekivati njezin odlazak s ovog svijeta, vijest o njezinoj smrti zatekla me.

Potiskivanje i suočavanje s istinom

Vijest o njezinoj smrti primila sam po slijetanju aviona. Kako je bila riječ o poslovnom putu, nisam se odmah htjela prepustiti suzama, već sam brojala sate do povratka doma kako bih bila uz svoju obitelj. Morala sam biti jaka za svoju majku, a i pomoći oko svih priprema. Bila sam tužna, no znala sam da ne mogu samo tako sjesti i plakati, a dio mene očito još nije bio prihvatio istinu. Tužna realnost udarila me onog trenutka kad smo ušli u bakinu kuću i htjela sam ju pozdraviti i ispričati sve o putu, ali kuća je bila prazna. A umjesto da joj prepričavam svoje zgode, birala sam joj odjeću za sahranu.

Brzi povratak u rutinu 

Sama sam odlučila da ću se brzo vratiti na posao i u rutinu te sam na taj način nekako potisnula osjećaje. Zaokupila sam se radom, druženjem s obitelji i prijateljima, ali baku zapravo nisam ni oplakala kako treba. A onda su se uskoro počeli nizati i lijepi i tužni događaji, a ja ništa od toga nisam mogla podijeliti s njom. I svaki put kad bih prošla pored njene kuće, mislila sam na to kako ju više ne mogu posjetiti. 

Suočavanje i tugovanje 

Nakon što mi se dogodio niz tužnih životnih događaja, sve skupa stisnulo me i tek tada oplakala sam baku. Čini se da mi je najteže bilo pustiti tu tugu na vidjelo. No, nakon toga došlo je razdoblje mira i lijepih uspomena.

Najsretnija sam kad sanjam baku jer tada ju vidim onakvu kakvu ju pamtim i na neki način provedem još malo vremena s njom. Danas se prisjećam samo lijepih stvari, a iako nam baka svima nedostaje, znamo da je na boljem mjestu. 


Nemojte biti strogi prema sebi, a ni prema drugima. Svatko proživljava tužne situacije na svoj način i nosi se s njima kako zna. To što ne vidite kako netko plače ili ne nosi crninu godinu dana, ne znači da ne tuguje. Svi smo mi barem jednom izgubili voljenu osobu, a vrijeme nam pokaže kako da to prihvatimo. 

Foto: Canva