"Puno me ljudi nije prihvaćalo, a imala sam čak i prijetnje smrću."

Život transrodnih osoba u Hrvatskoj i dalje je većini nepoznanica, a upravo zbog nerazumijevanja teme u društvu se o transrodnosti najčešće priča s negativnim konotacijama. Kako je najbolji (možda i jedini) način za razbijanjem stereotipa informiranje o određenoj problematici, odlučili smo pobliže vam definirati transrodnost i priložiti vam dirljivu osobnu priču koja bi vas mogla natjerati da preispitate svoje stajalište.

Dok spol stječemo rođenjem i dijelimo ga na muški i ženski, rod se odnosi na psihološki aspekt, odnosno na osobnu percepciju pojedinca kao žene ili muškarca.  Spol i rod obično se podudaraju, no što kada urođeni spol nije u skladu s osjećajima pojedinca?

Njezino je ime Nina. Nosi ga tek dvije godine jer joj je po rođenju dodijeljeno ime Nikola.

"S 11 godina otkrila sam da želim biti žensko. Moji su to teško prihvatili misleći da je riječ o prolaznoj fazi."

Nina nam otkriva kako su ju oduvijek privlačili muškarci te da je oduvijek znala da je ona zapravo žena. Pomisao da bude žena činila ju je sretnom jer je oduvijek osjećala da je rođena u krivom spolu. Ona je, nasreću, jedna od onih transrodnih osoba koju je njezina obitelj naposljetku prihvatila te su joj i dan danas neizmjerna podrška u cijelome procesu. Ipak, nisu svi dani bili toliko svijetli. Ima i onih koji ju nisu prihvatili pa i onih koji su ju iskorištavali i rugali joj se. Primala je čak i prijetnje smrću, otkriva nam.

Srednja je škola za mene bila pakao! Do razdoblja puberteta već sam se smatrala ženom, u tom sam se stilu i odijevala, razgovarala s drugima, šminkala se. Puno me ljudi nije prihvatilo, a puno je i onih koji su me htjeli tuči.

U jednom periodu života bila je prisiljena ponašati se kao muško. Nitko za nju nije imao razumijevanja, svi su joj se rugali, a da izbjegne probleme, često je morala postupati "linijom manjeg otpora". Unatoč različitim fazama života Nina nikada nije bila sa ženom.

Prva osoba kojoj je priznala svoje osjećaje, bila je Ninina baka koja joj je i dalje podrška u svemu što radi. 

Kako izgleda proces promjene spola u Hrvatskoj?

Iako živi u Hrvatskoj, smatra Nina, imala je dovoljno izvora na kojima bi se educirala o neujednačenosti roda i spola. Navodi i dobre primjere liječnika koji su se prema njoj ophodili izrazito ljubazno. Velika je mana što se sam zahvat ne izvodi ni u kojoj hrvatskoj bolnici, već ćete najbližeg za to specijaliziranog liječnika pronaći u susjednom Beogradu.

Nina je zasad prošla tek prvu fazu - fazu promjene osobnih podataka (imena, prezimena) i dokumenata (rodnog lista, domovnice, svjedodžbe), ali čeka ju još mukotrpan proces koji podrazumijeva specijalističke preglede u svrhu dokazivanja transrodnosti, prepisivanje hormonalne terapije i samu operaciju promjene spola. Veliki problem s kojim se susreću transrodne osobe u toj fazi, leži u činjenici da moraju biti okarakterizirane kao osobe s dijagnozom poremećaja - poremećaja spolnog identiteta (rodne disforije). Izravnim impliciranjem na psihički poremećaj stigmatizacija transrodnih osoba samo se produbljuje.

Hormonalna terapija, objašnjava Nina, uzima se oralno. Nakon potvrđene dijagnoze poremećaja spolnog identiteta, specijalist prepisuje oralnu terapiju koja služi blokiranju nepoželjnih hormona. U Nininom slučaju blokirat će muški hormon, a aktivirati ženski. Posljedice hormonalne terapije očituju se i u mišićnoj strukturi pa se tako potiče rast grudi, a smanjuje se rast dlačica. Oni koji nisu zadovoljni učinkom hormonalne terapije, primjerice žele veće grudi ili se nisu uspjeli riješiti viška dlačica, odlučuju se na druge zahvate poput povećanja grudi ili laserskog uklanjanja dlaka.

Ninu i druge transrodne osobe koje se odluče na promjenu spola čeka mukotrpan put, a mi kao društvo možemo ga bar malo olakšati - razumijevanjem, tolerancijom i prihvaćanjem.

"Ja sam postala ona ostavljena, a Ona ta koja me nadmašila..." - osobna priča

Foto: Canva

 

Pripremila:
Lara Martinović
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.