Roditeljstvo za mene nije jedini put do ispunjenog i sretnog života

Dok sam bila dijete, maštala sam o onome o čemu sve curice maštaju: o velikom predivnom vjenčanju, bajkovitoj vjenčanici, muškarcu mojih snova, idealnoj kući te nekoliko nestašne dječice okolo nas. Kako sam odrastala, polako sam dolazila u fazu kada sam počela propitkivati samu sebe: želim li ja sve to ili je to nešto što se prezentira normalnim i društveno prihvatljivim - kao način života za kojim bismo svi trebali težiti?

Nepromijenjeni stavovi: put od odluke do udaje, no i dalje bez djece

Sa 16, 17 godina prolazila sam kroz dublja promišljanja te sam čak išla toliko daleko da sam svima najavila da se neću nikada udati niti imati djecu. Nisam smatrala da je to nešto što mi je potrebno kako bih imala ostvaren život. No, nekoliko godina kasnije upoznala sam osobu koja mi je promijenila stajalište oko braka. Već na nekom od prvih spojeva objasnila sam mu kako razmišljam: ne planiram se udati niti imati djecu. Ipak, kako je vrijeme odmicalo, a u vezi sam zaista bila sretna i ispunjena, moje se mišljenje oko braka promijenilo. Zaručili smo se, a nešto kasnije i vjenčali, no moj je stav oko djece ostao isti, a i stav mog partnera oko neimanja djece  podudara se s mojim.

Suočavanje s osudama i nerazumijevanjem

Kada nekome kažem da ne planiram imati djecu, većina se na prvu zbuni. Bližnji blaže prihvate tu odluku, no osobe koje mi nisu bliske, uvijek imaju nešto za reći. Komentari sežu od negodovanja („Nemoj da te vidim kako šetaš sa psom, a ne s djetetom!”), raznih pitanja („Tko će se brinuti za tebe kada budeš stara?”), uvjeravanja kako su djeca najveće blago svijeta i uvijek misle da su izrekli upravo riječi koje će me ohrabriti da ipak postanem majka. Dodatno su iznenađeni mojom odlukom zato što imam sve objektivne preduvjete za dijete (u stabilnoj sam vezi, posjedujem nekretninu, imam stalan posao te redovita i dovoljna primanja). Vjerujem da neki smatraju da je moja odluka da nemam djecu direktna kritika na njihovu da imaju djecu, što definitivno nije slučaj.

Želim imati svoju slobodu u svim segmentima i oblicima

Razgovor oko odluke da nemaš djecu uvijek je pomalo neugodan, pogotovo kada naglasim da ih ne želim imati jer sam sebična. Sebičnost je jedan od pridjeva koji se ne može shvatiti komplimentom i neuobičajeno je da netko istakne takvu svoju manu. Naime, ja sebičnost definiram ovako: želim imati svoju slobodu u svim segmentima i oblicima. Želim moći otići nenadano na putovanje, želim ne paziti na svaki cent i kalkulirati treba li mom djetetu nešto ili ipak mogu sebe počastiti, želim spavati dugo vikendom i probuditi se odmorna nakon neprekinute prospavane noći, želim imati vremena za sebe i svoje hobije, druženja, želim imati život točno onakav kakav ja želim, a jedan od najvećih čimbenika jest taj što ne želim podrediti svoj život osobi koja će o meni ovisiti u potpunosti godinama.

Uz sve navedeno moj je majčinski instinkt nepostojeći – djeca su mi prihvatljiva u malim dozama, na par sati, a nakon toga postanem preopterećena i nervozna. Iako je ostvarenje većine spomenutih situacija moguće i s djecom, mislim da se možemo složiti da je, pogotovo u prvim mjesecima i godinama, podređenost života roditelja potrebama djeteta apsolutno nužna.

Zašto sve više osoba ne želi postati roditeljem?

Postoji još mnogo razloga zašto se neke osobe ne žele ostvariti kao roditelji: zabrinuti su oko stanja svijeta u koje dijete dolazi (klimatske promjene, ratovi, zagađenost okoliša), nisu financijski sposobni uzdržavati dijete, ne žele nastaviti svoju lozu ili prenijeti genetski prenosive bolesti, žele podrediti život karijeri ili jednostavno njihov životni stil nije adekvatan za dijete i ne žele ga promijeniti. Koji god od razloga da je naveden (pa čak i ako se netko ne želi izjasniti oko razloga!), mislim da ga treba smatrati validnim. Samo ta osoba zna kako izgleda njezin život i koliko se želi mijenjati. Roditeljstvo je previše bitna stavka da se u takvu odluku upliću tuđa mišljenja i želje.

Tražite svoj vlastiti put sreće

Mišljenja sam da  dijete moraš željeti 110 %, a to je nešto što za sebe ne mogu reći. Naravno, uvijek postoji mogućnost da ću promijeniti svoj stav (kao što sam, uostalom, promijenila i stav oko braka) te sam zagovornik „nikad ne reci nikad”, no moje uvjerenje traje već petnaestak godina i što vrijeme više prolazi, sigurnija sam u svoju odluku. Zahvalna sam suprugu koji dijeli moje mišljenje, kao i nekolicini prijatelja koji su istomišljenici. Bliskim osobama koje razmišljaju drugačije, zahvalna sam na podršci i razumijevanju. Svatko od nas krojač je svoje sreće, a za moju mi djeca nisu uvjet.

Foto: Pexels, Freepik

Pripremila: